ADVERTISEMENT

Migracija ptica selica je u punom jeku, a na njihovom međukontinentalnom putovanju ključna su odmorišta koja im pružaju neophodan odmor i izvor hrane.

"Upravo jedno takvo odmorište i stanište ptica je jedinstvena submediteranska močvara u Evropi – Hutovo blato, kod Čapljine, koje se prostire na hiljade hektara površine. Ovo stanište, uz svoja jezera: Deransko, Jelim, Drijen, Orah, Škrka i Svitava, je veliko odmorište za veliki broj ptica koje dolaze sa juga i idu na sjever i obrnuto. Riječ je o čapljama i trstenjacima, ali i drugim pticama koje dolaze ovdje i koje su potražile sklonište i hranu na jugu, a sada se vraćaju u svoja gnijezdilišta na sjeveru Evrope, gdje je hrane više, kao i uslova za njihovo gniježđenje", pojasnio je za Fenu Josip Vekić iz stručne službe zaštite i nadzora Parka prirode Hutovo blato.

Često, veli on, na tom svom putu od sjevera ka jugu i obrnuto koriste zračne struje, turbulencije, južni i sjeverni vjetar.

Ptice su izvrsni letači i bez pasoša pređu hiljade kilometara bez zaustavljanja.

"Ptice su jako dobri letači jer imaju lagane kosti te zračne vrećice, efikasnije za disanje, kao i više masnoće zbog čega imaju više energije od drugih vrsta, i onda mogu, iako neke male i sićušne, par grama teške, preći razdaljinu od nekoliko hiljada kilometara. Čak i bez zaustavljanja do odredišta", priča Vekić.

Kao primjer daje pticu Apus apus (bez stopala), koje nikada ne slijeću na tlo, već umjesto toga na vertikalne površine.

To su, kaže, ptice koje imaju kratke i zakržljale noge, a služe im samo za hvatanje za zidove i stijene, pa nemaju potrebe slijetati. U letu se hrane i spavaju.

Kao vrhunski letači bez zaustavljanja preleću i do 17 km, a prema podacima Euroringa, rekord drži ptica čigra koja je u tri mjeseca prešla 23 hiljade kilometara. Riječ je o pticama iz porodice galebova.

Uz povoljne klimatske uslove i obilje hrane, određeni broj ptičijih vrsta ostaje tokom cijele godine na prostoru Hutovog blata, gnijezdi se i podižu svoje mlade.

Iz te grupe Vekić izdvaja samo neke vrste: mali vranac, mala bijela čaplja, siva čaplja, čaplja danguba, žuta čaplja, gak, divlja patka i druge vrste.

Zadnjih godina kod nas u Hercegovini nema snijega pa nema potrebe da idu na jug. Čak je i velika populacija ždralova prezimila u centralnoj Evropi, odnosno nije imala potrebu za jugom – kaže Vekić uz objašnjenje da se one ne bi ni selile sa juga da imaju dovoljno hrane.

Ovogodišnji moto Međunarodnog dana ptica je suživot ptica selica i ljudi u gradovima.

"Mnoge ptice, ističe Vekić, žive u blizini kuća. Tu su prvenstveno lastavice, ćukovi, apusi te rode. Roda uglavnom ima u Livnu i Posavini, a kod nas su daurska i domaća lastavica, piljci, bregunice, sokolovke... Sve su to vrste koje su došle sa sjevera. Ćukovi su došli prije možda jedno mjesec dana, a po pjesmi koja se čuje, stigli su i slavuji", priča Josip Vekić, znalac ovih ptica koje naziva još i urbanom populacijom.

"To su sve vrste koje su jako značajne za nas ljude jer pojedu ogromne količine insekata u svojoj ishrani. Ove ptice ne kontrolišu samo broj štetočina i insekata koji bi inače ometali naše prirodno okruženje i naše usjeve, već mnoge služe kao oprašivači, prenoseći sjeme i hranjive tvari diljem svijeta", pojašnjava Vekić.

Kao jasan primjer daje par lastavica koje, dok hrane svoje mlade, pojedu, kaže, i do 200 kg muha i drugih različitih insekata.

Vekić zato podvlači ključnu ulogu ptica selica u različitim regijama – održavajući prirodne ekosisteme i život ljudi.

Prema podacima organizacije BirdLife International, procjenjuje se da godišnje oko pet milijardi ptica, tokom proljetne i jesenje migracije, prelijeće prostor između Evrope i Afrike, koristeći Jadranski migratorni put (Adriatic Flyway), koji vodi preko Balkanskog poluostrva i Jadranskog mora.

Bosna i Hercegovina se nalazi na ovom migratornom putu, a njena močvarna područja predstavljaju veoma značajna mjesta za odmor i ishranu stotinama hiljada ptica močvarica tokom migracija.