Praznici su završeni, novčanici istanjeni, a nova poskupljenja već kucaju na vrata. Među prvima – hljeb. Dok jedni razmišljaju da hljeb ponovo mijese kod kuće, u javnosti se pojavljuje ideja o državnim pekarama. Da li je hljeb postao luksuz i ima li država odgovor na rast cijena?
ADVERTISEMENT
Pekari su u Novoj godini zamijesili veće cijene hljeba. Kao razlog navode rast cijena struje, plata, komunalnih usluga, svega osim brašna. Istovremeno, njihova statistika pokazuje da se hljeba kupuje sve manje, ali se više plaća.
"Naši podaci kažu da prošlogodišnje povećanje cijena hljeba nije pokrilo rast troškova i tu smo generalno u problemu. Ovo sadašnje povećanje je 2 do 3 posto, a ne onako kako su neki prenijeli da je to 30 posto ili 30 feninga. Ono što ja znam jeste da najveći dio pekara nije poskupio najjeftinije hljebove", kaže Saša Trivić, direktor Krajina Klas.
Najjeftiniji bijeli hljeb od 500 grama u jednoj od banjalučkih pekara košta 2,50 KM.
No, može se pronaći i za 1,40 KM, što je najniža cijena. U poređenju s regionom, hljeb je skuplji u oba entiteta u BiH nego u Srbiji i Crnoj Gori. U Republici Srpskoj je jedno vrijeme cijena bijelog hljeba od 500 grama bila ograničena na 1,90 KM. Te mjere više nema.
Dok građani razmišljaju o kućnim pekačima, u javnosti se pojavljuje ideja o takozvanim „državnim pekarama“. Oživio ju je dojučerašnji predsjednik RS Milorad Dodik.
Za tako nešto nema tehničkih mogućnosti, stava proizvođači. Ekonomisti predlažu povratak starim mjerama.
"Ja sam apsolutno zabrinut zašto tržišne inspekcije i ministarstva ne maksimiziraju marže na osnovne životne namirnice, kao što je to bilo prije godinu i po dana. Mi smo, nažalost, ugasili naša javna preduzeća, državne firme koje su proizvodile hljeb i snabdijevale gradove, pa sada ne možemo da vršimo korekcije na tržištu", kaže Zoran Pavlović, ekonomista.
Dok se tržište ne "umijesi" drugačije, hljeb je postao ne samo ekonomska, već i politička tema.