ADVERTISEMENT

Euronews BiH: Kako promijeniti svijest građana da je javni novac u biti novac građana kojim vlast upravlja i koristi za dobrobit građana, a ne neki tamo budžetski novac? Kako privoliti građane da zahtijevaju pristup informacijama o trošenju javnog novca? 

Obradović: Budžet treba posmatrati kao instrument kojim se novac građana usmjerava ka vršenju javnih usluga čiji kvalitet odražava nivo ekonomskog razvoja jedne zemlje. Javne usluge koje pružaju različiti nivoi vlasti služe za zadovoljenje potreba i zajedničku dobrobit građana, a finansiraju se iz novca koji plaćaju poreski obveznici, odnosno javnih prihoda (poreza, doprinosa, naknada, taksi) ili zaduživanja (koje opet građani vraćaju). Mislim da se demokratska kultura i svijest građana u pogledu percipiranja budžeta mijenja u smislu da se vlast sve više poziva na odgovornost za upravljanje javnim sredstvima. Komunikacija građana preko društvenih mreža mijenja odnos između vlasti i građana i pojačava transparentnost, stvara javni pritisak i omogućava kolektivno djelovanje, čime raste odgovornost vlasti za način na koji troši javni novac. Javne objave o sumnjivim troškovima, gdje i obični građani dobijaju glas da mogu javno "označiti" institucije, postaju viralne i prisiljavaju institucije na reakciju, posebno u slučajevima gdje zvanične institucije ne objavljuju podatke. Društvene mreže služe kao "alternativni kanal" za praćenje i komentarisanje trošenja novca, povezuju građane, stručne analitičare i novinare oko iste teme i stimulišu reakciju građana kroz organizovanje inicijativa, protesta ili zahtjeva za uvid u trošenje sredstava. Hashtag kampanje (#GdjeJeMojNovac, #Transparentno) mogu pokrenuti širu javnu debatu i povećati svijest građana da su "javna sredstva = naš novac".

Građane treba uvjeriti da je njihovo pravo na informacije jednako važno kao pravo na obrazovanje ili zdravstvo, jer bez kontrole nad javnim novcem – nema ni kvalitetnih javnih usluga. Građane je moguće privoliti da zahtijevaju pristup informacijama o trošenju javnog novca tako što im se pokaže da je to njihov lični novac i da su informacije direktno povezane s kvalitetom njihovog života. Potrebno je ponuditi jednostavne alate i vodiče kako se zahtjevi podnose, te naglasiti konkretne koristi i pozitivne primjere gdje su zahtjevi građana doveli do ušteda ili spriječili zloupotrebe (primjer platforme "građanske prijave" u Čileu preko koje se primaju povjerljive prijave građana o sumnjivim nabavkama; na osnovu prijava pokretane su istrage, izricane sankcije i poništavani postupci). Svakako je primjer dobre prakse i BiH platforma "Pratimo tendere" koja sistematski mapira rizične nabavke i gura institucije ka korekcijama. Uz kampanje na društvenim mrežama i osjećaj zajedništva, građani stiču motivaciju i hrabrost da koriste svoje pravo. Ukratko, ključ je u edukaciji, motivaciji i dostupnosti alata. Građani treba da budu svjesni da njihov zahtjev nije "samo papir", nego alat koji mijenja stvarnost.

Euronews BiH: Albanija je postala prva zemlja na svijetu koja ima ministricu stvorenu pomoću vještačke inteligencije, a bit će odgovorna za sve javne nabavke. Kako gledate na ovaj potez? 

Obradović: Ovaj potez Albanije — imenovanje virtuelne "ministrice" (Diela) za javne nabavke - može biti pionirski i djelimično postati model za reformu javne uprave, ukoliko se implementira u zakonskim okvirima, uz jasne mehanizme nadzora i javne kontrole. Međutim, bez ovih zaštitnih mehanizama ovaj potez je samo "tehnološki maskiran" način da vlast sa takvim alatom zadrži moć i smanji odgovornost pred građanima. Smatram da, iako pokazuje potencijalne prednosti, ovakav potez nosi značajne rizike i izražavam veliku dozu skepticizma, zato što duboko vjerujem da su ljudski potencijal, iskustvo, znanje i emocionalna inteligencija ključni za uspješnost i učinak javne uprave. Potencijalne prednosti ovog poteza se ogledaju u otklanjanju ključnih slabosti javnih nabavki. Kad su u pitanju neutralnost i smanjenje subjektivnosti, ukoliko se adekvatno projektuje i prati, AI može donositi odluke zasnovane na objektivnim kriterijima, bez ličnih interesa, pritisaka ili korupcije — koji generalno predstavljaju ključne zamjerke kod javnih nabavki zemalja zapadnog Balkana, a ujedno je strateški važno pitanje u procesu evropskih integracija i usklađivanja sa EU reformskom agendum. Nadalje, primjena AI povećava transparentnost i ostavlja revizorski trag, jer u idealnom slučaju svaka odluka AI sistema može biti dokumentovana, sa tragom iz kojih podataka, modela i kriterija je izvedena — što omogućava kontrolu i reviziju. U konačnom, AI može obrađivati velike količine podataka i tenderskih ponuda mnogo brže nego što to može ljudski faktor, čime se može ubrzati procedura.

Međutim, glavni izazovi i rizici uključuju nedostatak jasne linije odgovornosti i pravne jasnoće: ko snosi odgovornost ukoliko AI donese pogrešnu ili nezakonitu odluku? Takođe je značajno pitanje kvaliteta ulaznih podataka i pristrasnosti, jer je AI samo onoliko dobar koliko su mu tačni ulazni podaci i algoritmi. Ako su podaci pristrasni ili manipulirani, AI može replicirati ili čak pogoršati koruptivne prakse. U nekim slučajevima potrebno je uzeti u obzir kontekst, nijanse, moralne aspekte — takve odluke teško je samo algoritmički obraditi. AI može biti "suviše mehaničan" uslijed nedostatka fleksibilnosti i "ljudskog prosuđivanja". Sa političkog i ustavnog stanovišta, upitno je da li je imenovanje AI ministrice ustavno rješenje, jer mnoge pravne norme predviđaju da ministri budu fizičke, mentalno kompetentne osobe i da budu izabrani ili imenovani u skladu sa zakonom. Na kraju, ključnu ulogu ima nadzor nad AI sistemom koji mora biti nezavisan i transparentan, jer postoji rizik od manipulacije algoritmima, što može dovesti do veće akumulacije moći i kontrole nad procesima javnih nabavki od strane vlasti. Ljudi u proces odlučivanja unose vrijednosti, moralni sud i osjećaj za pravdu. Javni službenici odgovorni su za transparentnost, jednakost i pravičan odnos prema građanima – što nijedan algoritam ne može u potpunosti osigurati. Ljudski potencijal je "motor" javne uprave – on spaja zakone, tehnologiju i resurse u funkcionalan sistem koji služi građanima. Smatram da bez motivisanih, stručnih i etičnih ljudi, ni najbolji zakoni i sistemi ne mogu donijeti rezultate.

Euronews BiH: Kad govorimo o reviziji, u BiH brojne nepravilnosti koje otkrije revizija ostanu nepromijenjene, a uprkos jasno definiranim i izdatim preporukama. Kako je ovo pitanje riješeno u Crnoj Gori i koje su to prakse koje bi BiH možda trebala preuzeti od susjeda? 

Obradović: Crnogorska praksa je pokazala da revizorske preporuke mogu postati obavezujuće, a ne samo formalnost. Naime, Državna revizorska institucija (DRI) vodi i javno objavljuje Registar revizorskih preporuka sa statusima realizacije po institucijama (https://dri.co.me/registar-preporuka). Time građani, mediji i poslanici mogu pratiti ko (ne)ispunjava preporuke. Javni registar preporuka sadrži podatke o preporukama datim subjektima revizije u izvještajima DRI o reviziji, njihovoj dospjelosti za praćenje, kao i podatke o ocjeni i statusu realizacije preporuka. Drugo, u skladu sa Zakonom o Državnoj revizorskoj instituciji, Skupština Crne Gore-na osnovu godišnjeg izvještaja DRI-donosi odluke o konkretnim mjerama i rokovima za njihovu realizaciju, čime se preporuke formalno “usidre” u obaveze s rokovima. Treće, ojačan je parlamentarni nadzor – poslanici su obučeni da rade s nalazima DRI, pokreću rasprave i saslušanja. Četvrto, DRI redovno prati realizaciju ranijih preporuka i o tome javno izvještava. BiH bi uspostavom javnog, pretraživog registra revizorskih preporuka, ugradnjom rokova u parlamentarne zaključke i obaveznim saslušanjima institucija kroz parlamentarni nadzor dobila jasnu političku odgovornost i značajno smanjila broj ponovljenih nepravilnosti.

Euronews BiH: Kako je prema Vašem mišljenju najbolje sublimirati i približiti građanima priču o upravljanju javnim resursima, reviziji i upravljanju projektima koji se izvode javnim sredstvima u interesu građana? 

Obradović: Efektivno upravljanje projektima i upravljanje promjenama u javnim finansijama neodvojivi su od robusnih revizorskih praksi. Zajedno, oni stvaraju sistem u kojem transparentnost, kontrola, odgovornost i integritet nisu samo principi već i operativne realnosti. Transparentnost znači otvoreno objavljivanje ciljeva, budžeta, rezultata, revizija i ključnih indikatora uspješnosti; kontrola podrazumijeva snažne interne kontrole i upravljanje rizicima kroz životni ciklus projekata. Odgovornost zahtijeva jasne uloge, povezivanje budžeta s učincima i posebnu odgovornost rukovododećeg kadra, uz jasne okvire upravljanja ka rezultatima. Integritet traži etičko odlučivanje, nultu toleranciju na prevaru i fer, otvorene nabavke. Dosljedna primjena ovih principa jača povjerenje građana, sprječava zloupotrebe, povećava efikasnost korištenja resursa i osigurava ravnotežu između ekonomskih ciljeva i javnog interesa. Kada su interne i vanjske revizije u potpunosti integrisane u životni ciklus projekata i reformi javnih finansija, one ne samo da otkrivaju probleme već i doprinose kontinuiranom poboljšanju. To osigurava da oskudni javni resursi pružaju maksimalnu vrijednost građanima i da javne institucije održavaju legitimnost u očima onih kojima služe.

S višom konsultanticom za javne finansije Ministarstva finansija Crne Gore smo razgovarli na marginama "Revicon 4. Međunarodnog kongresa javnog sektora Nexus".