U samom srcu Baščaršije, odmah pored Gazi Husrev-begove džamije, uzdiže se Sahat-kula, čuvar vremena, historije i tradicije. Visoka 30 metara, ova građevina iz osmanskog perioda nije samo arhitektonsko čudo, već i jedini sat u Europi koji mjeri vrijeme po lunarnom, a la turka sistemu, prema kojem dan počinje sa akšamom, zalaskom sunca, po kojem se određuje vrijeme namaza (islamskih dnevnih molitvi) i prema kojem se smjena dana i noći dešava u vrijeme akšama (zalaska sunca), kada sat pokazuje 12 sati.
ADVERTISEMENT
Sa ovog mjesta vidi se cijeli grad, ali pogled se uvijek zaustavi na jednom tornju. Sahat kuli - koja je ovdje više od orjentira. Podsjetnik da se ovdje nekada vrijeme mjerilo drugačije, ali i živjelo drugačijim tempom nego u ostatku svijetu.
Za izgradnju zaslužan je Gazi-husrev beg, bosanski beg iz perioda Osmanskog carstva, kada je na području cijele Bosne i Hercegovine sagrađena 21 kula. On je, pored ostalog, naložio podizanje džamije, medrese, biblioteke, bezistana...Pretpostavlja se da je izgrađena u 16. stoljeću, iako se prvi pisani tragovi o njenom postojanju vezuju za 17. stoljeće.
"I ovaj Ćelebija geografičar to spominje, o njenom nastanku tamo u 17. stoljeću, tako da je ona morala prije nastati. Nije realno da nije nastala kada su rađena dva velika projekta, Bezistan dugi i Tašlihan. Gazi Husrev beg je za potrebe gradnje angažirao dubrovačke majstore, vide se te ruke i na Bezistanu i Tašlihanu i Sahat kuli. Ona je građena od sedre. Vidi se da je građena u tom periodu dubrovačkih majstora i ja sam siguran da je to prva polovina 16. stoljeća," kaže Mufid Garibija, arhitekta
Kula je više puta obnavljana, nakon velikog požara 1697. godine. Ponovo je oštećena 1831. godine i popravljena 1834. godine. Gornji dio kule prezidan je četiri godine prije austro ugarske okupacije. Tom prilikom uzidan je današnji mehanizam sata stigao je iz Engleske, tačnije Manchestera, davne 1875. godine, zahvaljujući sarajevskim trgovcima Hašimagi Glođi i Mehagi Kapetanoviću. Satni mehanizam marke "Gillette & Bland Croydon" i danas je u funkciji, i identičan je londonskom Big Benu. Ali za razliku od drugih, ova ima posebne arhitektonske karakteristike.
"Čini je njena vitkost, njena visina, to njeno lagano projektovanje, dozidavanje, vidi se kako na jedan maestralan način arhitekte tog vremena, da ti to ni danas ne možeš ni bolje ni uraditi. Dakle taj gornji dio, onda temelj, što je utemeljilo i Sarajevo kao grad. Jedinstven slučaj tog sata. Sat je ovdje ala turk, i prije su satovi bili takvi, ali odlaskom Turaka to se mijenja. Jedini koji je ostao je ovaj našoj sahat kuli sarajevskoj," objašnjava Garibija.
"Zamisli da bilo koje mjesto, da je odmah tu pored džamije, kao neka mala gradina, njena posebnost je njeno zidanje. Tadašnji neimar, arhitekta, gradio ju je od od sedre, pa na svakih nekoliko metara više, ima tih pet krečnjaka, vijenci su rađeni sa bijelim krečnjakom. Kako je sjekao zavoj, imao je drugačiji ritam. Njenu visinu je sa horizontalnim linijama polako smanjivao, ona je jako visoka, sve te kule su od 10 - 20 metara. Sarajevska sahat kula na 18. metru postaje čisti kvadrat. Ide se drvenim stepenicama, i onda se ide prema samom vrhu, gdje se nalazi sat," priča nam arhitekta.
Jedinstvenost ovog sata ogleda se u činjenici da svakodnevno pokazuje vrijeme na osnovu lunarnog kalendara, gdje se dan završava i počinje s akšam-namazom. U tom trenutku, kazaljke na sahat-kuli pokazuju tačno 12 sati. Budući da se zalazak sunca mijenja gotovo svakodnevno, muvekit mora redovno podešavati mehanizam sata kako bi se održala preciznost. Danas je tu važnu ulogu preuzeo Mensur Zlatar, muvekit i zlatar čija se radnja nalazi odmah ispod Sahat-kule. On je ovu ulogu naslijedio još 1967. godine, kada je kao mladić pomagao tadašnjem muvekitu Hadžifejzulah efendiji HadžibajrićU, darastave mehanizam, skinu brojčanike zbog pozlate i rekonstrukcije.
"Onda je on zamolio mene da ja navijam vrijeme. To je funkcija u Gazi Hurev-begovoj medresi - muvekit. Vakat je vrijeme, muvekit je onaj koji se brine o vremenu. I ja ti od dana današnjeg navijam sat na kuli, jednom sedmično treba da izađem gore da podesim, jer toliko traje onaj uteg koji pogoni mehanizam zvona, dokle uteg treba da siđe skroz dole do kraja," ispričao je Mensur Zlatar, zlatar i muvekit.
Danas, na četiri strane sahat-kule nalaze se pozlaćeni brojčanici s arapskim brojevima. Kako se dužina dana tokom godine skoro svakodnevno mijenja, satni mehanizam je potrebno stalno podešavati, a to je dužnost muvekita. U dvorištu Begove džamije nalazi se svojevrsna opservatorija (muvekithana), u kojoj se nekad, na osnovu preciznih tehnika i instrumenata, određivalo tačno vrijeme.
"Bilo je par puta nekog kvara, pa sam morao rastavljati i snositi te dijelove, zanatlijama i tokarima da to poprave. Meni je najzahtijevnije u mojim godinama popeti se gore. Ima 76 stepenica," kaže Zlatar.
"Posebno je bilo značajno u mjesecu Ramazanu, u tom trenutku se prekida post, ada sam ja strogo vodio računa da ona kuca tačno u 12 sati, u trenutku zalaska sunca. Tada ostale džamije u Sarajevu čekaju Begovu da se upali, pa onda svi za njom. U to vrijeme, nije bilo kao danas da top oglašava vrijeme iftara, i drugo u to vrijeme nije bilo ovih pametnih satova, gdje mujezin sada ima tačno vrijeme zalaska sunca i vrijeme po takvimu," dodaje Zlatar.
Trenutno u Sarajevu postoje dvije muvekithane jedna pri ulazu u Carevu džamiju, a druga u haremu Husrev-begove džamije. Obje muvekithane su snabdjevene zidnim satovima i instrumentima kojim se mjeri visina sunca. Mjerenje visine sunca potrebno je iz razloga, jer se po njemu može ustanoviti tačno kruženje sata i zalazak sunca, a prema akšamu određuju se četiri ostala doba namaza. Trenutno u Bosni i Hercegovini samo je jedan muvekit, hafiz Hamza Lavić, koji izrađuje i određuje Takvim, islamski kalendar po kojem se označava tačno vrijeme za molitve.
"Ulaskom u orjentalno islamski i kulturno civilizacijske krug, muslimani Bosne i Hercegovine susreli su se u 15. stoljeću sa praktičnim izazovima. I to sa određivanjem preciznog određivanja vremena za obavljanje molitvi namaza. U to vrijeme su se muslimani za obavljanje molitve i pojave mlađaka (mjeseca) koristili takozvanom narodnom astronomijom, koja se sastojala od optičkog viđenja mlađaka, odnosno praćenja sjene određenih predmeta. Ipak, zbog neusaglašenosti među pijedinim astronimima, prilikom vršenja proračuna, pojavljivale su se nedoumice, tako da su počeli izrađivati zvanične institucije," kaže hafiz Hamza Lavić, muvekit.
"Najznačniji instrumenti korišteni u početku su astrolab, sunčani sat, rub tahta, gromon, kibletnama. Do danas su sačuvani brojni primjerci rub tahte, u muzejima i privatnim kolekcijama. Na osnovu popisa znamo da su izrađivali i autori iz Bosne i Hercegovine. I to u 18. i 19. stoljeću," dodaje Lavić.
Uprkos izazovima, Sahat-kula i dalje stoji kao svjedok prošlosti i čuvar jednog drugačijeg pogleda na vrijeme. Priča Sarajevske sahat-kule, poznata i po svojoj povezanosti s legendarnim filmom "Valter brani Sarajevo" i danas privlači pažnju posjetilaca iz zemlje i svijeta
Sarajevska Sahat-kula jedna je od najvećih u Bosni i Hercegovini, a 2006. godine proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Zbog toga i dan danas, osim kod turista, posebnu pažnju i divljenje izaziva kod samih Saralija.
"Ja sam sjedio i gledao, pa majku mu, kako je skonto dobro, ko li je on bio. Mene to interesuje, ko je bio ne mogu da nađem. Šta bi god ti uradio, fula, gledaj 12 mjeseci, 12 otvora, ona vrata, ono bi neko zatvorio. On pravi vrata od željeza. A šta je to, gledaj šta je duhovnost... znanje su vrata. I gledaj, baš se duhovni centar krije oko Begove džamije," pokazuje arhitekta Mufid Garibija.