Hercegovački vez i zlatovez nisu samo ukras na platnu već svjedočanstvo da ljepota, kada je ručno i s ljubavlju rađena nadživljava vrijeme i zaborav.
Hercegovački vez i zlatovez stoljećima je krasio domove, crkve i nošnje ovog kraja. Na prvi pogled to su tek konci i igla. Ali u rukama hercegovačkih žena i djevojaka nastajali su motivi puni simbolike: cvjetni ornamenti te geometrijske šare. Svaki ubod igle priča je o domu, vjeri i ljubavi.
Vez je posebna tehnika ukrašavanja koja se u samim počecima radila u kućnoj radinosti. Važno je bilo umijeće vezilje, i njihov rad je predstavljao mala umjetnička djela. Već treću godinu Sena Đurica i 30-tak žena u Udruženju Vasila pokušavaju očuvati ovu tradiciju.
Takođe, posebno mjesto zauzima i zlatovez, raskošna tehnika izrade zlatnim i srebrnim nitima, najčešće na tamnoj tkanini. Njime su se ukrašavale svečane narodne nošnje, pojasevi, prsluci. Zlatovez se danas čuva i u Muzeju Hercegovine, koji baštini tradiciju Istočne Hercegovine.
Oba veza, odnosno obje tehnike, rađena su na narodnoj nošnji, najčešće košuljama. Košulje su bile uglavnom od lana koji se uzgajao u Hercegovini. Zanatlije koje su se bavile krojenjem, šivenjem i ukrašavanjem odjeće – terzije – postaju važan dio privrednog života Trebinja krajem 19. i početkom 20. vijeka.
Pogledajte reportažu: