Biolozi su potvrdili postojanje dugokljune ehidne (Zaglossus attenboroughi), rijetke vrste sisara koja polaže jaja, a za koju se smatralo da je izumrla.
ADVERTISEMENT
Ova izuzetno rijetka životinja, nazvana po slavnom britanskom prirodoslovcu Davidu Attenboroughu, ponovo je otkrivena u nepristupačnim predjelima planine Cyclops u Indoneziji.
Fotografije koje su potvrdile postojanje ehidne snimljene su 2023. godine tokom ekspedicije Univerziteta Oxford, a u istraživanju je korištena kombinacija savremene tehnologije i znanja domorodačkih zajednica. Otkriće je objavljeno prošlog mjeseca u naučnom časopisu NPJ Biodiversity.
Posljednji put ova vrsta zabilježena je prije više od šest decenija, kada je pronađen mrtav primjerak u istom regionu. Ipak, tokom posljednjih dvadesetak godina, istraživači i lokalni stanovnici bilježili su brojne indirektne dokaze o njenom postojanju, uključujući specifične tragove koje ehidne ostavljaju dok kopaju tlo u potrazi za hranom – takozvane "nose pokes".
Istraživanja iz 2017. i 2018. godine uključivala su participativno mapiranje u saradnji s lokalnim zajednicama kako bi se procijenila vjerovatnoća opstanka vrste. Ključnu ulogu u potvrđivanju prisustva ehidne imale su kamere zamke postavljene u planini Cyclops 2022. i 2023. godine. Ukupno je zabilježeno 110 fotografija iz 26 različitih događaja.
Dugokljuna ehidna jedna je od samo pet preživjelih vrsta sisara koji polažu jaja, poznatih kao monotremi – grupa koja se odvojila od ostalih sisara (marsupijala i placentalnih sisara) prije više od 200 miliona godina. Osim platipusa i dvije druge vrste ehidne, dugokljuna ehidna predstavlja jedinstven relikt drevne evolucijske grane.
Ova životinja nekada je naseljavala i planinski lanac Oenaka u Papui Novoj Gvineji, ali su planine Cyclops trenutno jedina poznata lokacija na kojoj još opstaje. Prema istraživačima, danas postoji preko 2.000 takozvanih "izgubljenih vrsta" – vrsta koje nisu dokumentirane tokom dužeg vremenskog perioda. "Ponovna otkrića daju nadu da i druge vrste još uvijek postoje, naročito u regijama gdje su biološka istraživanja bila ograničena", poručuju naučnici.
Ovo otkriće nije samo značajno za očuvanje biodiverziteta, već i kao podsjetnik na vrijednost kombinacije moderne nauke i tradicionalnog znanja.