ADVERTISEMENT

U regionu obilježenom krhkim institucijama i neriješenim sporovima, takav pristup nosi određene rizike, piše RSE.

Saradnica Američkog poduzetničkog instituta (AEI), Heder Konli (Heather Conley), izdvaja Bosnu i Hercegovinu i Kosovo* kao najranjivije zemlje – prvu zbog fragmentirane državne strukture i etničkih podjela, a drugu zbog stalnih nesuglasica sa Srbijom i zavisnosti od međunarodne zajednice kada je u pitanju bezbjednost.

Prema njenim riječima, prebacivanje odgovornosti na lokalne aktere bez jasnog liderstva i detaljne strategije moglo bi produbiti postojeće blokade i ojačati nacionalističke i korumpirane političke strukture.

Ipak, smatra da je vrijeme za nove pristupe.

"Smatram da rješenja moraju doći i biti podržana od samih zemalja, jer je to najbolji način za napredak. Napori vanjskih transatlantskih sila da nametnu rješenja nisu bili uspješni, uprkos tome što su isprobani kako na jednoj, tako i na drugoj strani. Kosovo* i Srbija su, naprimjer, iskoristili sporazume za podizanje nacionalizma s obje strane", ističe Konli za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Američki State Department objavio je krajem maja novi izvještaj o politici SAD na Zapadnom Balkanu, kao odgovor na zahtjev američkog Kongresa.

U dokumentu se naglašava da je završena era izgradnje država pod američkim vodstvom. Umjesto toga, fokus će biti na stabilnosti i partnerstvima od obostrane koristi, a manje na direktnim intervencijama radi obnove ili "spašavanja" regiona.

RSE s obratio aktuelnoj Vladi Kosova* i Vijeću ministara Bosne i Hercegovine za komentar o američkom dokumentu, ali odgovor nije stigao ni iz jedne institucije.

Takav američki pristup predstavlja značajan zaokret u odnosu devedesete godine, kada je Vašington predvodio proces postizanja Daytonskog mirovnog sporazuma kako bi se okončao trogodišnji rat u Bosni i Hercegovini, dok je kasnije predvodio vazdušnu kampanju NATO protiv srpskih snaga, kako bi se zaustavilo nasilje i etničko čišćenje na Kosovu.

"Djelujemo kako bismo spriječili širi rat, kako bismo deaktivirali bure baruta u srcu Evrope koje je u ovom vijeku već dvaput eksplodiralo s katastrofalnim posljedicama. Djelujemo kako bismo ostali ujedinjeni s našim saveznicima za mir", rekao je tadašnji američki predsjednik Bil Klinton (Bill Clinton), 24. marta 1999. godine, na dan kada je NATO započeo bombardovanje.

Nakon tog perioda, američka uloga poprimila je oblik kontinuiranog "pokrovitelja" za izgradnju država i institucija na Balkanu, podržavajući vladavinu prava, ekonomski razvoj i posebno bezbjednost.

RSE se obratio i američkom State Departmentu s pitanjima o novom pristupu regionu Zapadnog Balkana i njegovim uticajima, ali odgovor nije dobio.

Konli, koja je početkom 2000-ih služila kao zamjenica pomoćnika američkog državnog sekretara za evropska i evroazijska pitanja, ocjenjuje da dokument ne predstavlja potpunu strategiju, već prije pokušaj da se odražavaju trenutni prioriteti američke administracije.

Prema njenim riječima, on kombinuje elemente tradicionalne politike Sjedinjenih Država u regionu, poput borbe protiv organizovanog kriminala, s ekonomskim fokusom iz ere predsjednika Donalda Trampa (Trump).

"Vrijeme je da se isprobaju neki novi pristupi, gdje lideri preuzimaju odgovornost za novi pravac, bez okrivljavanja spoljnih faktora da ih na to prisiljavaju. Evropljani i Amerikanci mogu pružiti podršku, ali i korektivne mjere ako situacija počne skretati s puta i povećavati nestabilnost. Dakle, otvorena sam za nove pristupe, ali ne vidim detalje i ljude koji će ih iznijeti", ističe Konli.

Vedran Džihić, predavač na Fakultetu političkih nauka u Beču, kaže da, iako američki dokument prikazuje Kinu i Rusiju kao faktore koji djeluju protiv interesa SAD, ove pozicije nisu nepromjenjive.

Prema njegovim riječima, globalna dešavanja i ekonomski interesi mogu pretvoriti Rusiju iz prijetnje u partnera.

*Bosna i Hercegovina ne priznaje nezavisnost Kosova.