Sutra uveče Njemačka i Turska igraju veliko finale Eurobasketa 2025, a među trenerima koji stoje iza uspjeha njemačkog tima posebno se ističe Alan Ibrahimagić, pomoćni trener i bivši košarkaš rođen u Bosni i Hercegovini.
Njegova smirenost, pedantnost i skromnost osvojile su igrače i kolege, dok je njegova priča inspiracija i dokaz koliko upornost može donijeti vrhunske rezultate.
Rođen je u Beogradu 1978. godine jer mu je majka tamo bila na studiju, no već nakon tri dana je stigao u rodni Zvornik
Ibrahimagić je djetinjstvo proveo u Zvorniku, gdje je i počeo da trenira košarku prije nego što je agresija na BiH 1992. godine primorala njegovu porodicu na preseljenje u Njemačku.
U Berlinu se brzo uklopio kroz sport, igrajući u omladinskim klubovima, među kojima je i poznata Alba. Njegova košarkaška karijera nije bila linearna — nakon tri godine provedenih u Australiji, gdje je stekao i državljanstvo, vratio se u Njemačku i krenuo u trenerske vode.
"Roditelji su imali dosta rodbine u Australiji, a nisu mogli da ostanu u Njemačkoj i krenuli su tamo, da ne kažem da sam natjeran. Bio sam dvije i po godine u Australiji. S košarkom je počelo u Zvorniku, a igrao sam u omladinskom pogonu Albe i to onda kad je Svetislav Pešić bio prvi trener, a Emir Mutapčić je vodio drugi tim", govorio je Ibrahimagić ranije.
U Australiji je bio od 1998. do 2001. godine, kada se vraća u Njemačku, a već 2003. godine odlučuje za penzionisanje.
Ibrahimagić je svoju trenersku karijeru gradio od rada sa mlađim kategorijama, vodeći timove u njemačkim omladinskim selekcijama, a od 2011. godine bio je pomoćni trener u Albi, pod trenerskom palicom Gordona Herberta. Njegova posvećenost i talent prepoznati su i od strane Njemačkog košarkaškog saveza (DBB), koji ga je angažovao kao trenera reprezentacija do 16, 18 i 20 godina, gdje je ostvario zapažene uspjehe, uključujući medalje na evropskim prvenstvima i vicešampionsku titulu na Svjetskom prvenstvu do 19 godina.
Njegova sposobnost da razvija mlade talente, ali i da gradi timsku hemiju, posebno je važna u njemačkom nacionalnom timu, gdje poznaje mnoge igrače još iz omladinskih dana. Među njima su i braća Vagner — Franc i Moric — kao i Justus Holac. Moric Vagner, i sam vrhunski igrač, ističe Ibrahimagića kao jednog od svojih omiljenih ljudi u košarci, hvaleći njegovu sposobnost da čita timsku dinamiku i gradi odlične odnose unutar ekipe.
Na ovom Eurobasketu, njemački tim pod Ibrahimagićevim vođstvom ozbiljan je favorit za osvajanje titule.
Njegova priča od dječaka koji je u ratu morao da napusti domovinu, preko uspona u njemačkoj košarci, do uloge jednog od ključnih ljudi na klupi evropskog finala inspirativna je i nadahnjujuća.
Alan Ibrahimagić je danas ponos ne samo njemačke košarke, već i cijele regije.