ADVERTISEMENT

Tekst prenosimo u cjelosti:

"Prije tačno 30 godina, 14. decembra 1995, u Parizu je potpisan Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, koji je zaustavio razorni oružani sukob. Budući da je prethodno bio parafiran u Dejtonu (Ohajo, SAD), poznat je kao Dejtonski sporazum.

Odjek bratoubilačkog sukoba i danas izaziva bol u srcima onih koji su izgubili svoje najmilije i svoja ognjišta. Rat je odnio preko 100.000 života i primorao više od dva miliona ljudi da napuste svoje domove. Žalimo za brojnim žrtvama, bez obzira na njihovu nacionalnu, etničku ili vjersku pripadnost. Na tragičnu prošlost podsjećaju i tenzije u međuetničkim i međuvjerskim odnosima, koje traju do danas. Veliki dio teritorije Bosne i Hercegovine još je miniran, pa nedužni ljudi i dalje stradaju.

Dejtonski sporazum nije postao lijek za sve nedaće i nesuglasice koje su zapljusnule društvo u BiH odmah nakon raspada federativne Jugoslavije. Njegova glavna zasluga je, ipak, to što je zaustavio krvoproliće i omogućio povratak mirnom životu.

Pritom Dejton predstavlja rezultat kako mukotrpnih posredničkih napora međunarodne zajednice, tako i teških kompromisa koje su snagom svoje volje napravili lideri sukobljenih strana. Time što su učinili ozbiljne ustupke, oni su dobili neuporedivo više zauzvrat: mir i nadu u prosperitetnu budućnost. Upravo ovakav pristup, koji podrazumijeva potrebu za postizanjem obostrano prihvatljivih, konsenzualnih rješenja, definiše "duh Dejtona".

Sporazumom, kojim su postavljeni temelji državnog uređenja BiH, bili su utvrđeni fundamentalni principi jednakosti između tri konstitutivna naroda (Bošnjaka, Srba i Hrvata) i dva entiteta – Republike Srpske (RS) i Federacije BiH – kojima su data najšira ustavna ovlašćenja. Pored toga, jasno su razgraničene sfere nadležnosti između različitih nivoa vlasti i potvrđena autonomija entiteta u okviru izrazito decentralizovane administrativne i institucionalne arhitekture zemlje. Pažljivo osmišljen sistem kontrole i ravnoteže, koji predviđa da se važne opštedržavne odluke donose isključivo putem konsenzusa i kompromisa između triju strana u BiH, ostaje temelj njihovog mirnog suživota.

Ruska Federacija, kao svjedok potpisivanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, postala je jedan od njegovih međunarodnih garanata kojima je pripala uloga da štite postulate Dejtona.

Vodeće zapadne zemlje tada su djelovale kao partneri u obezbjeđivanju sprovođenja Dejtona i promovisanju postkonfliktnog rješenja. Međutim, vođene svojim koristoljubivim interesima, one su gotovo odmah krenule da uništavaju konstrukciju Dejtonskog sporazuma. Na žestok otpor u zapadnim prestonicama naišla je želja Republike Srpske da dosljedno brani svoja legitimna prava i poseban autonomni status svog entiteta, kao i da se odupre planovima za uvlačenje Bosne i Hercegovine u NATO protiv volje njenih naroda. Pritom je Banjaluka koristila – i nastavlja da koristi – isključivo one instrumente koji su predviđeni mirovnim sporazumom. Zapad je, u međuvremenu, pokrenuo višestruku kampanju protiv Srba, ciljajući na reformatiranje zemlje putem njene unitarizacije koja podrazumijeva oduzimanje Srbima i Hrvatima njihovih dejtonskih prava.

Pod izgovorom navodnog obezbjeđivanja funkcionalnosti državnog aparata Bosne i Hercegovine, nameće se takozvani građanski koncept s predumišljajem da se razvodni identitet konstitutivnih naroda. Pravi cilj, međutim, jeste stvaranje uslova u kojima političke elite samo jednog od triju naroda BiH mogu nesmetano da sprovode spolja diktirani plan na štetu interesa ostalih strana u Bosni i Hercegovini. Takve nepromišljene avanture imaju duboko negativan uticaj na situaciju u regionu. Podsjetimo se da je upravo jednostrano proglašenje nezavisnosti od Jugoslavije od strane vlasti Republike Bosne i Hercegovine – zaobilazeći stav Srba u BiH – dovelo do početka građanskog rata.

Institucija visokog predstavnika postala je jedan od glavnih izvora nestabilnosti u Bosni i Hercegovini. Zamišljena kao pomoćni mehanizam za međunarodni nadzor civilnih aspekata rješavanja krize, ona se postepeno razvila u marionetsku strukturu, omogućavajući zapadnim manipulatorima skoro neograničeno uplitanje u unutrašnje poslove BiH. Umjesto svoje neposredne dejtonske funkcije – doprinosa dijalogu između strana u Bosni i Hercegovini – visoki predstavnici, koji svi do jednog predstavljaju zapadnu zajednicu, vrše pravno nasilje nad suverenom zemljom. Namjerno izazivaju unutrašnje političke turbulencije kako bi opravdali potrebu za održavanjem protektorata nad BiH. Istovremeno, odgovornost za krizu, bez ijednog dokaza, prebacuju na Republiku Srpsku.

Maske su bile konačno skinute nakon tajnog "imenovanja" penzionisanog njemačkog političara Christiana Schmidta na poziciju visokog predstavnika uz kršenje svih procedura, bez bilo kakvog pokušaja da se sačuva makar privid legalnosti. To je bilo sasvim u duhu ozloglašenog "poretka zasnovanog na pravilima". Pravno beznačajni "dekreti" samoproglašenog "visokog predstavnika", koji nema mandat Sajveta bezbjednosti UN, u suprotnosti su s demokratskim principima i nanose nepopravljivu štetu unutarbosanskom dijalogu.

Nema sumnje da prvi korak ka normalizaciji stanja u Bosni i Hercegovini treba da bude hitno i bezuslovno zatvaranje Kancelarije visokog predstavnika (OHR). To je bilo očigledno i prije 20 godina – međunarodna zajednica je donijela principijelnu odluku u tom smislu još 2006. godine. Samo postojanje takvog kolonijalnog instrumenta u suverenoj državi članici UN u 21. vijeku je nezamislivo. Već davno je došlo vrijeme da narodi BiH steknu istinski suverenitet i nezavisnost, da sami odrede svoju budućnost i sudbinu svoje države. Zapadnjaci, ipak, čine sve što mogu da se suprotstave ukidanju kontrole spolja.

Osim toga, u pokušaju da zaobiđe ključnu ulogu Savjeta bezbjednosti UN u procesima stabilizacije u Bosni i Hercegovini, Zapad stalno pokušava da privatizuje pitanje rješavanja krize, kao i da zamjeni SB UN alternativnim formatima za posmatranje situacije, u kojima se ne bi čuo glas onih koji se ne slažu.

Ono što se dešava u Bosni i Hercegovini, kao što znamo, daleko je od jedinog primjera nepoštovanja međunarodnog prava. Tu spada i sabotiranje od strane kijevskog režima i njegovih evropskih kuratora, Berlina i Pariza, sprovođenja Minskog "paketa mjera", koji je odobrio Savjet bezbjednosti UN.

Zapadni pokrovitelji Prištine dugi niz godina ignorišu odredbe Rezolucije 1244 Savjeta bezbjednosti UN, koja predstavlja temelj za rješavanje kosovskog pitanja i kojom se garantuje teritorijalni integritet Srbije. Priznavši jednostrano proglašenu "nezavisnost" pokrajine, oni nastavljaju da podstiču srbofobično bezakonje koje čini prištinska "vrhuška", uključujući korake ka stvaranju ilegalne kosovsko-albanske "vojske". Pored toga, iniciraju formiranje vojnih saveza u kojima Priština učestvuje ravnopravno sa suverenim državama. Uočavaju se opasni trendovi povećanja vojnog potencijala i pomjeranja ravnoteže snaga na Balkanu. Smatramo da je ovo istovremeno i direktno kršenje Dejtonskog sporazuma, posebno onih odredbi koje se sadrže u aneksima 1-A "O vojnim aspektima mirovnog rješenja" i 1-B "O regionalnoj stabilizaciji".

Uvjereni smo da se isključivo na međunarodnoj pravnoj osnovi Dejtona može postići trajno međuetničko pomirenje u Bosni i Hercegovini i osigurati stabilnost na cijelom Balkanu. Bilo kakve izmene Dejtonskog sporazuma mogu biti sprovedene samo na osnovu konsenzusnih odluka koje samostalno donose svi narodi Bosne i Hercegovine – u okviru dijaloga uz međusobno poštovanje, bez spoljnog miješanja i striktno u skladu s utvrđenim ustavnim procedurama.

Rusija, kao stalna članica Savjeta bezbjednosti UN i odgovorna učesnica u regulisanju situacije u BiH, principijelno i dosljedno podržava Dejtonski sporazum i njegove temeljne principe koji predviđaju jednaka prava za tri konstitutivna naroda i dva entiteta sa širokim ovlašćenjima u praksi. Pozivamo i međunarodnu zajednicu, kao i sve strane u Bosni i Hercegovini, da ga takođe podrže u interesu uspješnog i održivog razvoja BiH i oba njena entiteta, te prosperiteta i blagostanja svih građana ove zemlje i uspostavljanja stabilne bezbjednosti na Balkanu", navod se u kolumni Sergeya Lavrova.