ADVERTISEMENT

Komitet za vanredne situacije Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) sastat će se danas kako bi savjetovao o privremenim mjerama za suzbijanje nove epidemije ebole u Kongu.

WHO je proglasila izbijanje zaraze u Kongu i Ugandi izvanrednim stanjem u javnom zdravstvu od međunarodnog značaja.

„Učinio sam to u skladu s članom 12. Međunarodnog zdravstvenog pravilnika, nakon konsultacija s ministrima zdravstva obje zemlje i zato što sam duboko zabrinut zbog razmjera i brzine epidemije“, rekao je dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus, generalni direktor WHO, tokom Svjetske zdravstvene skupštine u Ženevi u utorak.

Prema podacima kongoanskih vlasti, epidemija, sa žarištem u istočnoj provinciji Ituri, uzrokovala je najmanje 131 smrtni slučaj i 500 slučajeva zaraze.

Dva slučaja, uključujući jedan smrtni slučaj, također su prijavljena u susjednoj Ugandi među dvije osobe koje su putovale iz Konga.

„Postoji nekoliko faktora koji nas zabrinjavaju zbog mogućnosti daljnjeg širenja i daljnjih smrtnih slučajeva“, rekao je Tedros.

Prvo, rekao je, pored potvrđenih slučajeva, tu je i veliki broj sumnjivih slučajeva i smrtnih slučajeva.

„Ovi brojevi će se mijenjati kako se terenske operacije budu širile, uključujući jačanje nadzora, praćenja kontakata i laboratorijskih testiranja“, dodao je Tedros.

Drugo, slučajevi su prijavljeni u gusto naseljenim urbanim područjima, uključujući Kampalu i grad Gomu u DR Kongu, i treće, smrtni slučajevi su prijavljeni među zdravstvenim radnicima, što ukazuje na prijenos povezan sa zdravstvenom zaštitom.

Svi ovi faktori, napomenuo je Tedros, uslovljeni su značajnim kretanjem stanovništva u tom području.

Međunarodna zdravstvena agencija saopštila je da izbijanje ne ispunjava kriterije pandemijske vanredne situacije poput COVID-19 i savjetovala je protiv zatvaranja međunarodnih granica.

Šta je virus ebole Bundibugyo?

Virus Bundibugyo, koji uzrokuje epidemiju, rjeđi je od drugih virusa ebole, što komplikuje odgovor jer ne postoje specifični tretmani ili vakcine.

„Ništa nije ni blizu spremno za klinička ispitivanja“, rekla je dr. Celine Gounder, specijalistica za zarazne bolesti i epidemiologinja koja je liječila pacijente u zapadnoj Africi tokom epidemije ebole 2014-2016. godine.

„To znači da su se spasioci, zdravstveni radnici i drugi humanitarni radnici zaista vratili osnovama.“

Virus se širi na iste načine kao i drugi virusi ebole: bliskim kontaktom s tjelesnim tekućinama bolesnih ili preminulih pacijenata, poput znoja, krvi, stolice ili povraćanja. Zdravstveni radnici i članovi porodica koji brinu o bolesnim pacijentima suočavaju se s najvećim rizikom, rekli su stručnjaci.

„U nedostatku vakcine, postoje mnoge druge mjere koje zemlje mogu poduzeti kako bi zaustavile širenje virusa i spasile živote, čak i bez medicinskih protumjera, uključujući komunikaciju o riziku i angažman zajednice“, rekao je Tedros.

Kontrola epidemije oslanja se na niz intervencija, kao što su klinička njega, nadzor i praćenje kontakata, laboratorijske usluge, prevencija i kontrola infekcija u zdravstvenim ustanovama, sigurni i dostojanstveni sahrane, vakcinacija gdje je to moguće i društvena mobilizacija.

Epidemija u Kongu ubila je 50 ljudi prije nego što je otkrivena.

Generalni direktor Afričkih centara za kontrolu i prevenciju bolesti, dr. Jean Kaseya, rekao je da je sporo otkrivanje odgodilo odgovor i dalo virusu vremena da se proširi.

„Ova epidemija je počela u aprilu. Zasad ne znamo indeksni slučaj. To znači da ne znamo koliki je opseg ove epidemije“, rekao je, koristeći termin za prvi detektabilni slučaj epidemije.

Najraniji poznati sumnjivi slučaj, 59-godišnji muškarac, razvio je simptome 24. aprila i umro je u bolnici u Ituriju 27. aprila.

Do trenutka kada su zdravstvene vlasti prvi put obaviještene o epidemiji na društvenim mrežama 5. maja, već je zabilježeno 50 smrtnih slučajeva, saopćio je Afrički CDC.

WHO je saopštio da su prijavljena najmanje četiri smrtna slučaja među zdravstvenim radnicima koji su pokazivali simptome ebole.