ADVERTISEMENT

Svaki šesti stanovnik Bosne i Hercegovine živi sa tri do pet KM dnevno, odnosno 17 odsto stanovništva je u ekstremnom siromaštvu, daleko ispod apsolutne linije siromaštva dok je 700.000 stanovnika na rubu siromaštva, podaci su ovo istraživanja Ujedinjenih nacija.

Politička situacija od svjetskog do lokalnog nivoa, nestabilna je. Cijene svakodnevno i vrtoglavo rastu, dok ih ne prati povećanje plata i poboljšanje životnog standarda. U takvim uslovima, brojni građani prinuđeni su da traže pomoć.

O postojanju i nepostojanju socijalne pravde, u ovom tekstu neće govoriti političari oni koji bi svojom proaktivnošću, radom i politikama trebalo da stvaraju ugodan ambijent za život dostojan svakog čovjeka. O ovoj temi će govoriti oni koji su na udaru, svakodnevno, licem u lice s ljudima bez obzira na nivo obrazovanja, pol ili godine, onima kojima je pomoć najpotrebnija - socijalno ugroženim. Oni koji svakodnevno viđaju istinsku borbu malog čovjeka, kome je njihova pomoć, doslovno spas, pa i nada za novi život.

Elivr Karalić - sinonim za humanost

Elvir Karalić, humanitarac, čovjek koji se ovim pozivom bavi više od 12 godina, kada je i pokrenuo priču koja je postala prepoznatljiva širom Bose i Hercegovine - Udruženje Pomozi.ba. Pomogao je hiljadama onih kojima je pomoć bila najpotrebnija. Lično se našao na ugroženim mjestima širom Bosne i Hercegovine. Kroz svoj rad, svakodnevno se susreće sa ljudskom patnjom na koju je nemoguće postati imun.

"Prihvatio sam da su te neke situacije takve kakve jesu, ali ja lično i organizacija koju predstavljam, kada dođemo na adresu pojedinca, porodice ili čitavog jednog ugroženog područja kada su u pitanju elementarne nepogode, mi tu samo možemo pomoći, ne možemo nikako odmoći. Upravo to meni pruža dodatni elan da i dalje nastavimo sa radom. Jednom kada se pojavimo, onda stvari u većini slučajeva za tu porodicu koja je u potrebi, kreću na bolje", rekao je Karalić.

Elvir Karalić osnivač Udruženja Pomozi.ba (Izvor: Filantropski forum)

S obzirom na svo iskustvo i situacije kojima je svjedočio, nameće se pitanje, postoji li socijalna pravda u Bosni i Hercegovini?

"Nadam se da će je biti ali u potpunom smislu te riječi. Da li je sada ima, nezahvalno je govoriti ali kada pogledate širu sliku, djeluje kao da je nema u onom obliku u kojem bi trebalo da je bude".

Sve više ljudi traži pomoć, situacija sve gora

Udruženje Pomozi.ba trenutno ima hiljade korisnika, uzimajući u obzir sve projekte kroz koje pomažu ugroženim kategorijama stanovništva, kao i oboljele građane.

"Nažalost ono čemu svjedočimo jeste da situacija nije bolja, tj. da je iz dana u dan sve gora i gora, i sve je teže i teže, jer nam se sve veći broj ljudi javlja za usluge, po pitanju bilo koje vrste pomoći, da li je to pomoć u hrani, plaćanje režija ili nabavka lijekova. Sve ono što je ljudima potrebno, a što ne mogu sami sebi da osiguraju, sve više se okreću ka Pomozi.ba organizaciji. Naravno, na to utiče i sam rad i ekspanzija naše organizacije. Što smo veća organizacija, loginčo je da će nam se više ljudi javljati za pomoć. S druge strane, nažalost, stanje u državi je takvo da je sve više onih koji zavise od drugih i koji su primorani da traže pomoć na nekoj adresi", smatra Karalić.

Pomozi.ba - Humanost na djelu

S obzirom na činjenicu da je veliki broj građana u stanju potrebe i da se taj broj povećava, pitali smo da li i kako Udruženje Pomozi.ba može postići sve te troškove?

"To je onaj fenomen, tako bih ga ja nazvao, gdje smo mi samo posrednici. Pomozi.ba je jedna organizacija u moru brojnih humanitarnih organizacija i to izuzetno velika organizacija koja uspijeva da pomogne tako velikom broju ljudi, i to samo iz jednog jedinog razloga, jer postoje oni koji non stop doniraju i pomažu onima kojima je pomoć potrebna. Ono što je uvijek potrebno gurati u prvi plan jeste ta empatija i solidarnost naših ljudi koji su spremni da iznova i iznova pomažu one koji su u potrebi, da li direktno ili putem brojnih humanitarnih organizacija, gdje mi, slobodno mogu reći, prednjačimo. Uspijevamo iz dana u dan prikupljati sredstva bez obzira kolika su ta sredstva ili ako je u pitanju liječenje osobe, da li je potrebno skupiti 20.000 KM ili 200.000 KM, uspijevamo da ta sredstva da obezbijedimo", istakao je ovaj humanitarac.

Restorani dobre volje, čuvaju dostojanstvo korisnika

Nahraniti gladne za njega je imperativ ali i kako sačuvati dostojanstvo svakog čovjeka. Pomozi.ba ukupno raspolaže sa pet kuhinja. Od tog broja u Sarajevu se nalaze dvije, te po jedna u Zenici, Travniku i Bihaću. Te kuhinje su tzv. restorani dobre volje.

''Nisu klasične javne kuhinje, mi nismo u sistemu javnih kuhinja, niti smo na bilo kakvom budžetu, opet su tu donacije naših građana i kuhinje su koncipirane na taj način da, s jedne strane, čuvamo dostojanstvo ljudi jer oni kada dođu ne dolaze u klasičnu javnu kuhinju, nego dolaze u ambijent koji je restoranskog tipa. Ko god da dođe sa strane ne bi mogao steći dojam da se radi o nekom socijalnom projektu. S jedne strane čuvamo im dostojanstvo, a s druge strane dajemo im izuzetno kvalitetne obroke, i to obroke kao što pravimo sebi kod kuće ili koje bismo naručili u nekom restoranu,'' naglasio je Karalić.

Restoran dobre volje (Izvor: Facebook/Pomozi.ba)

Na dnevnom nivou ove kuhinje posjeti oko 1.100 korisnika.

"Dio korisnika dolazi po obroke dok najugroženiju kategoriju stanovništva, to su stari, bolesni i nepokretni, dakle, ljudi koji su prikovani bukvalno za krevet, njih obilazimo. Imamo 12 naših vozača koji svaki dan dolaze na adrese tih ljudi, pokucaju im na vrata, dostave obrok i pomognu oko svega ostalog što im je neophodno", pojasnio je on.

Od svog osnivanja 2012. godine do danas, Udruženje Pomozi.ba pomoglo je oko 2.000.000 osoba kroz različite projekte i humanitarne akcije.

Humanitarni rad: Lijek za srce i dušu

S obzirom na to da cijene vrtoglavo rastu, penzioneri sa svojim primanjima dok plate lijekove i režije, za hranu im ne ostane ništa, pa su mnogi prinuđeni da se hrane u banjalučkoj Javnoj kuhinji ''Obrok ljubavi'', koja djeluje pri Udruženju ''Mozaik prijateljstva'', počinje priču za Euronews BiH Miroslav Subašić, predsjednik udruženja.

Na ovaj adresi, ne dobijete samo pomoć ili topao obrok, dobijete podršku i osmijeh i to od čovjeka koji je i sam kroz svoj život bio u stanju potrebe. Otuda i razumijevanje za sve one kojima je neophodna. ''Mozaik prijateljstva'' postoji od 2004. godine, dok se Miroslav humanitarnim radom bavi 27 godina. U Javnoj kuhinji svakodnevno se pravi oko 800 obroka dok oko 250 ljudi dolazi po hranu. U danima vikenda, taj broj je mnogo viši, jer se vrši dostava. Svaki dan neko novo lice kuca na vrata Javne kuhinje ''Obrok ljubavi'' i pita za topao obrok ili neku drugu vrstu pomoći.

"Svaki dan od deset do 15 ljudi, mimo usluga naše kuhinje mi dolazi i traži pomoć. Uvijek kažem, ako ljudi ne vjeruju u Boga, možda bi trebalo samo da pogledaju u 'Mozaik prijateljstva', pitate se zašto? Oko 12.500 KM 'Mozaik' dobije u tri kvartala od Grada Banjaluka. Uzmite u obzir, da svaki dan 'Mozaik prijateljstva' treba da napravi između 150 i 200 litara hrane i svaki dan mora da ima 300 hljebova. Mjesečno za struju treba da imamo između 600 i 800 KM dok nam je za plin potrebno između 800 i 1.000 KM, oko 100 KM za vodu a neću ni da spominjem troškove za pet automobila koje koristimo", kazao je Subašić.

Miroslav Subašić osnivač ''Mozaika prijateljstva'' (Izvor: Facebook/Mozaik prijateljstva)

Dok jedni bacaju hranu, drugi je traže

On ističe kako je s jedne strane put na kojem se ''Mozaik prijateljstva'' nalazi jako težak ali je s druge strane, kako kaže, možda i nešto najljepše što postoji u Banjaluci.

"Zato što je možda ovo jedina javna kuhinja u kojoj vrata mogu otvoriti svi od djece do stogodišnjaka, svi mogu pomoći donacijama, svi koji dođu mogu da prave obrok, svi mogu da dijele hranu, tako da je to najveća prednost, koja je ustvari dovela do toga da, ako neko proslavlja rođendan, slavu, Božić ili Bajram, niko više u našem gradu neće baciti hranu već donijeti u 'Mozaik prijateljstva', to je možda najveća sreća. Mi kao jedna siromašna država, bacamo mnogo hrane, a s druge strane imamo ljude koji umiru od gladi", navodi Subašić.

Javna kuhnja ''Obrok ljubavi'' (Izvor: Facebook/Mozaik prijateljstva)

Socijalna nejednakost: ''Nabavi mi cipele, mogu i nejednake, samo da su čitave''

Kakva socijalna nejednakost vlada u društvu, Miroslav navodi primjer, prijatelja koji ima toliko novca da će bez problema za jednu košulju izdvojiti 300 KM i primjer čovjeka koji mu je nedavno tražio da mu nabavi cipele koje ''mogu biti i nejednake ali samo da su čitave'', kako ne bi hodao bos.

"Život je jako skup i ta javna kuhinja ili bilo ko da nešto dijeli, ništa nije džaba, sve je to neko platio. Ljudi traže svašta od lijekova, pelena, garderobe, drva, plaćanja struje i vode do liječenja izvan Banjaluke", rekao je Subašić.

''Socijalna pravda, šta je to? Nema je!''

Dodaje kako ove zime, ne zna broj ljudi koji su tražili pomoć u ogrevu. On smatra kako je danas mnogo birokratije, a malo duše. Kada je riječ o socijalnoj pravdi, kaže, da je nema.

"Daleko je više nepravde nego pravde. Postoji pravda koju ću nazvati ljudska. Pravo je pitanje, da li ćemo ikada i doći do nje, jer bojim se da su postulati na osnovu kojih danas živimo, pogrešni. Npr. prije ćemo se baviti evidencijom ili statistikom nego ljudskošću. 'Mozaik prijateljstva' je mogao zatvoriti vrata mnogim ljudima koji traže pomoć, ali to nije učinio. Nedavno su mi došli muž i žena koji imaju primanja, ali od kojih ne mogu da žive. Samo za lijekove mjesečno daju 350 KM od ukupno 700 KM koliko dobiju. Dok plate režije, za hranu im ne ostane ništa. Od 'Mozaika' su tražili samo hranu. I sad, ako nismo ljudi, onda ćemo biti birokrate. Mi smo danas u BiH, bojim se, najviše birokrate a zaboravili smo da budemo ljudi, a to je najvažnije", poručio je Subašić.

Gdje nadležni zakažu, tu je solidarnost i empatija

Miroslav smatra kako danas svi žele da se društvo promijeni, ali da bi se to desilo, kaže, moramo krenuti od sebe. Ljudima u potrebi, smatra on, više pomaže solidarnost i empatija nego institucije. Ponosan je što se i u teškim vremenima, ljudi koji su u stanju potrebe, mogu obradovati i proveseliti u ''Obroku ljubavi''. Postala je tradicija, da se za sve velike praznike, priprema svečani ručak. Posljednji je bio za Srpsku novu godinu.

Javna kuhnja ''Obrok ljubavi'' (Izvor: Facebook/Mozaik prijateljstva)

"Toliko je bilo naroda da se ispred ulaza u kuhinju, saobraćaj morao zaustaviti ali ja sam srećan zbog toga, jer smo napravili sve najbolje što se moglo napraviti za ljude, kao u najboljem restoranu kako bi i ti ljudi osjetili toplinu", opisuje ovaj humanitarac.

Socijalne pravde kaže, teško da će biti, ali u takvim vremenima najpotrebnija nam je ljubav i čista duša, zaključio je on.

Socijalna (ne)pravda u društvu koje ima javnu kuhinju za najmlađe?

Socijalna (ne)pravda ogleda se kroz stanje društva, počevši od stanja korupcije i nepotizma na prostoru BiH, u kojoj se ništa ne radi, kako bi se riješili problem. Dok pojeidninci voze automobile u iznosu od nekoliko stotoina hiljada maraca, ona druga strana medalje pokazuje da u ovoj zemlji, sve je više djece na granici siromaštva.

Udruženje ''Obraduj nekoga'' osnovano je 2017. godine s ciljem pružanja neophodne pomoći bebama dok je u novembru 2021. godine poečla s radom prva ''Baby javnu kuhinja'' i to u regionu, smještena u Bratuncu. Nastala je kao rezultat rada projekta ''Idemo na babine'' na području Podrinja zbog izuzetno velikog broja beba koje su bile prijavljene za pomoć. O svemu ovome za Euronews BiH govori Aida Sadiković Mehonić, predsjednica Udruženja ''Obraduj nekoga''.

''Baby javna kuhinja počela je s radom u jeku pandemije. Nama ta pandemija nije toliko doprinijela otvaranju, koliko je rusko-ukrajinska kriza i naglo dizanje cijena. Jedan od naših najvećih problema je bio nabaviti hranu za korisnike jer su se dobavljači bili fokusirali više na velike tržne centre, odbijali su da naručimo hranu, mlijeko i slično, tako da smo prošli kroz brojne izazove,'' prisjeća se Sadiković Mehonić.

Aida Sadiković Mehonić, predsjednica Udruženja ''Obraduj nekoga'' (Izvor: Ustupljena fotografija)

''Baby javna kuhinja'' broji 70 redovnih i 120 povremenih korisnika

Prije otvaranja ''Baby javne kuhinje'' članovi udruženja terenski su nosili pakete pomoći djeci, nakon čega je došlo do odluke o otvaranju poslovnice, gdje će korisnici sami dolaziti kako po dnevne obroke, tako i po mjesečne pakete.''Tako smo manje plaćali gorivo, a od tog novca smo nabavljali više hrane. Trenutno imamo oko 70 redovnih korisnika i oko 120 povremenih korisnika. Redovni korisnici su oni koji dobijaju pomoć svaki dan ili na svakih petnaest dana ili čak mjesec dana, '' pojasnila je Sadiković Mehonić.

''Baby javna kuhinja'' u Bratuncu (Izvor: Ustupljena fotografija)

''Baby javna kuhinja'' jedina je na području BiH s ovim konceptom rada. Nije riječ o klasičnoj javnoj kuhinji u kojoj se pripremaju obroci za bebe. U ovoj kuhinji se dijeli mlijeko, adaptirane formule i kašice koje su fabrički zatvorene.

Nova poslovnica za pomoć ugroženoj djeci, otvorena u Zavidovićima

''U oktobru 2024. godine u Zavidovićima smo otvorili novu poslovnicu, koja radi na sličnom principu 'Baby javne kuhinje', samo se ne zove tako. Dakle, isto dolaze porodice koje su u potrebi iz tog dijela BiH. Najčešće dolaze po hranu, mlijeko i pelene,'' navela je predsjednica ovog Udruženja.

Podsjeća i kako se konstantno bilježi blagi rast cijena artikala za bebe i za djecu. S obziroma na visoke cijene hrane za bebe, pitali smo, da li se ovom udurženju desi da im nedostaje hrane za najmlađe?

"Kako da ne, mi svaki mjesec pokrećemo određene akcije za mlijeko, hranu ili kozmetiku za bebe. Jedan takav obrok sada košta između osam i devet KM, što je mnogo skuplje nego neki obrok za odraslu osobu jer ta jedna kašica koju mi kupimo u prosjeku iznosi oko 2,5 KM dok mlijeko iznosi dvije marke. Na kraju mjeseca, dijelimo pelene i kozmetiku dok sam taj paket iznosi oko 50 KM, tako da su torškovi 'Baby javne kuhinje' zaista veliki. Zato kažem nikada dovoljno donacija i sredstava", kazala je Sadiković Mehonić.

Zanimljivo je, kaže, da je korisnici najviše traže mlijeko, šampone i pelene jer su to aritkli koji su najskuplji.

Nakon svega što smo čuli od predsjednice Udruženja ''Obraduj nekoga'', kao i prethodne sagovrnike, pitali smo, ima li socijane pravde na prostoru BiH?

"Mislim da nema. To se može analizirati sa mnogo aspekata. Nešto što je meni najteže, to je društvena isključenost djece. Mi radimo sa djecom i pretežno svaka naša beba ima starijeg brata ili sestru. To dijete kada krene u školu već osjeti socijalni raskol između sebe i druge djece, što je porazno", riječi su ove humanitarke.

Istinita i bolna rana društva - Socijalna isključenost djece

Socijalna isključenost ove djece je sveprisutna.

"Tokom nasatve djeca često odlaze na izlete, sve to te porodice moraju pretežno same osigurati, osim ako kolektiv škole možda ne pokrije te troškove. Ta socijalna Pravda da mogu dobiti dječiji doplatak ako imaju neka mizerna primanja, to je strašno. Evo, predlažem da svaki političar pokuša da preživi s tim iznosom za koji smatraju da je dovoljan. Naše društvo vapi za većim ciframa ili dodacima", pojasnila je ona.

U Sarajevu kaže, broje najmanje korsinika dok postoje kantoni gdje npr. dječiji doplatak mogu ostvariti porodice jedino koje imaju invalidno dijete dok je porodiljska naknada u Kantonu Sarajevo, doprinijela da se smanji broj korisnika.

''Baby javna kuhinja'' u Bratuncu (Izvor: Ustupljena fotografija)

"Taj iznos je zaista pomogao našim trudnicama u Sarajevu. To smo vidjeli na brojnim primjerima, gdje su se majke korisnice postale donatori", zaključila je.

Putem web stranice Udruženja ''Obraduj nekoga'', postoji mogućnost prijave ugrožene bebe, a kako bi se beba uvrstila u bazu ili listu čekanja.

Pozivom na broj telefona 17057, možete donitati 2 KM za hranu koja je namijenjena siromašnoj djeci.