Nekada najveći samostan katoličkog reda cistercita, poznatog kao trapisti, Marija Zvijezda pored Banjaluke dobila je galeriju koja predstavlja istoriju monaha i stanovništva ovoga kraja. Osnivač Franz Pfanner došao je u Banjaluku 1869. godine, a šta je sve sa svojom braćom postigao u društvenom i privrednom radu, predstavljeno je upravo među zidinama ovog malog izložbenog prostora.
ADVERTISEMENT
U samostanu "Marija zvijezda" otvoren je Muzejsko-galerijski prostor, te predstavljen uz vjernike i političke zvaničnike:
"To je ova opatija vrijedno skupljala te ostavila neizbrisiv trag ne samo u Banjaluci nego i na području Bosne i Hercegovine i Evrope", rekao je monsignor Željko Majić.
Naziv trapisti potiče od francuskog la Trappe – što je ime samostana u Francuskoj.
Trapisti su kontemplativan red u Katoličkoj crkvi koji – šutnjom, molitvom i tjelesnim radom – služe Bogu i braći ljudima.
Danas su zastupljeni na pet kontinenata, u stotinu muških i sedamdesetak ženskih samostana, a jedan od njih je i samostan Marija Zvijezda u Banjoj Luci.
Godine 1869., 21. lipnja, u Delibašinu Selu kod Banje Luke pojavljuje se Austrijanac s dugom crvenom bradom, po imenu Franz Pfanner, trapistički monah, zajedno sa šestoricom subraće, koji su izazivali veliko čuđenje među okolnim narodom. Kupivši zemlju, prvobitno su živjeli u malenoj drvenoj kolibi koja je prije toga služila za telad, a koja se i danas nalazi u samostanskome dvorištu. Ta koliba, u koju ne može gotovo ništa stati, njima je bila sve: spavaonica, blagovaonica, sakristija.
Posvetili su se siročadima i mladima, kao i izučavanju zanata. Gradili su samostan i crkvu, osnovali sirotište, bolnicu, pučku kuhinju, stanove za radnike, gradili su školu i obučavali zanate, otvorili pivaru, mljekaru, siranu, ciglanu, mlin, štampariju fabriku tjestenine, kovačnicu, pilanu, sušnicu za šljive, pčelinjake, rasadnike, štalu za krave, pekaru, tvornicu kože i boja, hladnjaču, stolarsku radionicu… Od posebnog je značaja parna mašina s koje je zapaljena prva električna sijalica u ovome kraju – bilo je to 27. marta 1899., a zatim i prva hidrocentrala u Bosni, s turbinom od 60 konjskih snaga.
Godine 1910. trapisti su s turbinom od 300 konjskih snaga obezbijedili cijeli grad električnom energijom. Istovremeno, prvi su most u Banjoj Luci izgradili 1904. godine, bio je to Most sv. Bernarda. Zahvaljujući njima Banja Luka, i uopšte zapadni krajevi Bosne, dobila je 1907. godine i prvu visokoškolsku instituciju – Visoku filozofsko-teološku školu koja je predstavljala prvi banjolučki fakultet, navodi Banjalučka biskupija.
Kako je velik broj trapista bio njemačkoga podrijekla, kao dobri poznavaoci piva, smatrajući da se narod u Bosni truje nekvalitetnom rakijom, od 1873. godine bavili su se proizvodnjom piva, isprva samo za vlastite potrebe, a kasnije su pokrenuli i industrijsku proizvodnju.
Današnja se Banjalučka pivara Nektar nalazi na mjestu gdje se nekad proizvodilo trapističko pivo, ali od različitoga recepta i kvalitete.
Uz to, 1930. godine količina isporučena mlijeka iznosila je oko osam tisuća litara, a bilo je najjeftinije u državi. Trapistički sir je izvožen u sve države Austro-Ugarske Monarhije i izvan nje, odnosno širom Evrope.
Osim monaha trapista, o. Pfanner je u Banju Luku pozvao sestre milosrdnice iz Zagreba koje su otvorile školu, a kasnije i časne sestre Klanjateljice Krvi Hristove.
Postoji nekoliko zanimljivosti o trapistima. Jedna od njih je da, iako su samostan i crkva pretrpjeli velike štete i za vrijeme ratova i obaju potresa (1969. i 1981.), 2,60 metara visok kip Gospe s djetetom, koji stoji nepričvršćen u jednoj niši visoko u svetištu, nije oštećen niti se pomaknuo iz prvobitnoga položaja, dok je ostatak crkve istovremeno doživio velika oštećenja.
U kripti crkve je moguće pogledati stalnu izložbu o Trapistima od početka pa do danas.