ADVERTISEMENT

Boban, u razgovoru za Euronews BiH kaže da su ovom predstavom dotakli ljude te da je reakcija banjalučke publike bila izuzetno emotivna. Predstava “Kiselina” tematizuje problem gubitka članova porodice, a u publici su viđene i suze.

“Predstava ima pet činova, u svakom činu fali neko od članova porodice, tako da svi se zapravo prepoznamo u problemima koji nas muče. Tematizira i problem koliko smo jedni prema drugima dobri, koliko smo otvoreni i koliko smo, zapravo, otuđeni jedni od drugih”, rekla je Boban u razgovoru za Euronews BiH.

Autorka Asja Krsmanović je, ističe Boban, napisala jedan izuzetno dobar, emotivan i potpuno životan tekst, koji je, kako kaže, sigurno otrgnut i od njenog života.

“Potpuno život prenesen na scenu i uživali smo radeći i baveći se tom temom smrti, odlaska, gubitka, na jedan potpuno otvoren, neposredan način, ne uvijajući ništa”, istakla je Boban.

Ona kaže da smo odvojeni od naših najmilijih, “jer nas život tjera da radimo, zarađujemo” i da smo zbog toga sve manje povezani i sve više nam fali međuljudskih odnosa unutar osnovne ćelije ljudskog društva - porodice.

Teatar fest “Petar Kočić” je bio prilika da Boban prvi put zaigra u Narodnom pozorištu Republike Srpske u Banjaluci.

“Žao mi je što prije 28 godina nismo uspostavili te veze, jer mi ne možemo živjeti otuđeni, izolirani u nekim svojim malim zajednicama. Mi smo naprosto predodređeni da se družimo, da razmijenjujemo iskustva. Mi smo ljudi, govorimo isti jezik, dijelimo isti zrak, sunce, nebo, ne vidim zašto ne”, izjavila je glumica.

Ona je ovom prilikom pohvalila svoje kolege, banjalučke glumce, koje je vidjela tek onda kada su došli u Kamerni teatar u Sarajevu, nakon 20 godina.

“Šteta je to, to je grehota, jer umjesto da jedni drugima pružamo te mogućnosti druženja, zajedničkog djelovanja, da radimo neke koprodukcije... međutim, problem je ekonomija, pa nema se novaca, pogotovo ne u kulturi”, rekla je Boban.

Kaže da situacija u kulturi, kada se govori o finansijama, nije baš sjajna, i nada se da će u narednim godinama biti bolja.

Prva i jedina ljubav joj je pozorište, a što se tiče filma i televizije, tu ju je odvela radoznalost.

“Ne volim taj ‘tehnicizam’, snimanje filma i serije je više tehnička stvar. Pozorište je moj hram u kojem provedem mjesec i po dana radeći predstave. Neke stvari unutar mene dolaze na svoje mjesto, stanem u cipele nekih ljudi, u sudbine, kroz sebe provlačim sudbine nekih ljudi koje možda nikad ja, u deset života, ne bih imala. Na televiziji i na filmu nemam to vrijeme i tu koncentraciju oko lika”, rekla je Boban.

Na pitanje da li umjetnici dovoljno progovaraju o problemiam društva u BiH, Boban odgovara da su manjina ljudi koji su hrabri i koji se ne boje.

“Čini mi se da nemaju šanse u odnosu na ogromnu većinu ljudi koji svojih razloga, boravka u komfor zoni, ne žele da se bilo šta promijeni. Mislim da je tu krucijalni problem. Hrabri smo mi ljudi, ali vidite da neke stvari jednostavno ne prolaze”, smatra Boban.

Intervju sa glumicom Gordanom Boban možete pogledati na početku teksta.