ADVERTISEMENT

U znak sjećanja na žrtve, građani će moći da polože cvijeće, zapale svijeće i upišu se u knjigu sjećanja ispred škole u ulici Kralja Milutina 10. Dvije godine nakon ove nesreće, pitanja o uzrocima, društvenim posljedicama, medijskom izvještavanju i propustima u sistemu i dalje izazivaju snažne reakcije u javnosti.

Kako je ovaj događaj uticao na naše društvo, šta smo naučili i kako su mediji pratili ovu tragediju, za Euronews Srbija je govorila Slađana Matić, novinarka "Novosti", koja je detaljno pratila suđenja povezana sa ovim slučajem, uključujući krivični postupak protiv roditelja dječaka koji je izvršio zločin i parnični postupak po tužbi porodica žrtava.

Šok i fragmentarne informacije u prvim trenucima tragedije

"Nisam taj dan radila, ali uključila sam se u taj slučaj malo kasnije i posebno kad je počelo suđenje roditeljima dječaka i kad je počela parnica po tužbi žrtava protiv Kecmanovića i škole", kaže Matić.

Ona objašnjava da su informacije o tragediji u početku stizale fragmentarno, izazivajući šok i nevjericu u javnosti.

"Bila je informacija da je bila pucnjava u školi, niko nije znao šta se dešava, a onda je odjednom došlo do informacije da su ubijena djeca. To je stvarno bilo šok za sve koji su tad čuli i onda kad se pojavilo i koji je broj djece koja su ubijena, zaista mislim da je to jedan događaj koji je vrlo traumatično djelovao na društvo i posebno što se i sljedeći dan desila slična situacija u Duboni i u Malom Orašju", kazuje Matić.

Slađana Matić, novinarka "Novosti"

Novinarka primjećuje da je ovaj događaj, zajedno sa masovnim ubistvom u Duboni i Malom Orašju dan kasnije, ostavio dubok trag na društvo, izazivajući osjećaj nesigurnosti i potresenosti, naglašavajući emocionalni teret koji je tragedija donijela.

Opisujući suđenje, ona kaže da je i sa profesionalne, ali i lične strane, ono bilo izuzetno teško za praćenje.

"To je najteže suđenje koje sam ja pratila za nekih pet godina koliko pratim pravosuđe. Pravosuđe je specifično, tu su dosta tragične životne sudbine raznih ljudi, ali ovo je masovno ubistvo djece gdje je posebno teško", rekla je Matić i dodala:

"Krivični postupak protiv roditelja je bio zatvoren za javnost, tako da je to drugačije. Ali parnični postupak i ona suđenja kada smo slušali roditelje, da su oni došli i bili spremni da ispričaju kroz šta su oni prošli, kako su čekali informacije o svojoj djeci, kako su preživljavali to, detalje o svojoj djeci, kako su ih odgajali, kako su ih vaspitavali, I onda je došao jedan dan gdje su ta djeca bila, kako je jedna majka rekla: 'U pravo vrijeme i na pravom mjestu', i tamo gdje svi mislimo da su najbezbjedniji i da im se ništa ne može desiti, i u jednom trenutku jedan mali dođe u školu sa oružjem i pobije ih. To je zaista bilo teško pratiti i slušati njihove ispovijesti", objašnjava Matić.

Ona naglašava hrabrost roditelja koji su, uprkos ogromnom bolu, odlučili da svjedoče u sudnici i da se suoče i sa javnošću, koja je pažljivo pratila svaki detalj suđenja.

"Oni su bili spremni i spremili se upravo za to jer su znali da to moraju zbog svoje djece. Da oni moraju da ispričaju to, da ostane zapisano, da ostane upamćeno, jer oni duguju svojoj djeci", kazuje Matić.

"Novinari su bili suočeni sa klackalicom novinarskog izveštavanja"

Medijsko izvještavanje o tragediji izazvalo je određene kontroverze, s obzirom da su pojedini mediji preko svojih kanala dobijali inicijale povrijeđenih, pa čak i ubijenih, prije nego što su i sami roditelji saznali, a Matić iznosi utisak da su se roditelji pripremili za suđenje i za sve ono što je došlo kao posljedica tragedije.

"Možda je to prešlo neku granicu kodeksa novinarskog izvještavanja, ali kad me pitate za samo suđenje i kako su oni to iznosili, ja mislim da su se oni spremili i to je moj utisak. Oni to nisu rekli, oni su se spremili da pričaju u sudu, i da je to neki i njihov poriv i neka želja da dođu na taj način do pravde i da se vidi njihov bol upravo sa nekim ciljem da se to više ne desi", kaže ona i nastavlja:

"Da se utiče i na druge ljude i ja sam na taj način i prenosila. Da to utiče na druge ljude, na društvo, da budu svjesni šta može da se dogodi. Da ljudi u nekim sličnim situacijama, ne mislim klasičnog zločina, nego u nekim situacijama ako nešto primijete, ako vide nešto, da se reaguje, da se kaže, da se ne pusti to niz vode kao da se neće dogoditi", objašnjava ona.

Matić smatra da su novinari bili suočeni sa teškom zadaćom pronalaženja ravnoteže između prenošenja istine i poštovanja privatnosti porodica.

"To je neka klackalica novinarskog izvještavanja, ali ako se to prenese originalno u onom kontekstu u kojem je rečeno, mislim da je to dobro, jer je veći cilj i veći interes da se to vidi, jer se tad budi svijest kod drugih ljudi", objašnjava Matić.

Ona dodaje da su roditelji žrtava, svjesni medijske pažnje koju nisu željeli, ipak izrazili želju da njihove priče budu ispričane kako bi se podigla svijest i spriječile slične tragedije.

"Neki od tih roditelja zaista nemaju potrebu niti želju za bilo kakvom pažnjom javnosti, niti da se pojavljuju u javnosti, niti da se o njihovim problemima možda tako govori. A opet imate roditelje koji na taj način nastavljaju borbu za pravdu zbog ubistva svoje djece", rekla je Matić.

Uzroci tragedije i pitanje javnosti suđenja

Novinarka objašnjava da je dječak koji je izvršio zločin tvrdio da se osjećao odbačenim, ali da dokazi ukazuju na drugačiju sliku.

"Ubica K.K. je rekao da se on osjećao odbačenim i da je zbog toga odlučio da to uradi. E sad, da li je to dovoljan razlog? Posebno što je on pobio djecu i pucao u djecu koja njega nisu odbacila", kazuje Matić.

Ona navodi da je dječakov otac u parničnom postupku govorio o problemima koje je njegov sin imao u šestom razredu, kada ga vršnjaci nisu prihvatali zbog nedostatka sportskih veština.

"Otac je rekao da druga djeca sa K.K. u šestom razredu nisu htjela da igraju fudbal, sa tvrdnjama da ne može da igra jer je smotan, ne zna da igra fudbal", kaže Matić i dodaje da je porodica zbog toga tražila promjenu odjeljenja, a dječak je u sedmom razredu bio prihvaćen od strane vršnjaka, jer je to bilo odeljenje djece "koja uče, koja su vrijedna", što opovrgava njegove tvrdnje o izolaciji.

"Ta djeca su njega prihvatila. On se s njima družio. Mi nismo saznali ni za jedan detalj da su oni njega zapravo odbacili", naglasila je Matić i dodala:

"Njegov otac je govorio da je četiri, pet dečaka kod njih dolazilo često kući. Da su igrali igrice i družili se kod njih kući. Dakle, K.K. nije tu bio izolovan. E sad, šta je on prelomio u svojoj glavi i zašto se on na to odlučio, zašto je on umislio da je izolovan, ja ne znam. Meni djeluje da je on imao jako veliki ego, da je on tražio poštovanje, da je tražio pažnju".

Matić ističe i da za takvu tvrdnju postoje i indikatori iz svjedočenja roditelja.

"Na to mi ukazuje jedna rečenica koju je njegov otac izgovorio, gdje on kaže: 'Mi smo voljeli da idemo u SKC, u knjižaru, da popijemo tamo čokoladu, tamo ima kafić u knjižari, pogledamo knjige, kupimo nešto'. K.K. je jednom stao ispred stručne literature, voljeo je astrofiziku, i prodavačica koja ga je vidjela je rekla: 'Dijete, to je za odrasle, to nije za tebe, na drugom mjestu je dječija literatura'. K.K. se uvrijedio, njemu je bilo krivo. Kad pogledate, zašto bi se dijete uvrijedilo ako mu prodavačica kaže da je tamo dječija literatura. To govori da on zaista traži neko poštovanje, da ima ego, kao da njemu piše na čelu da je genijalac", kazuje Matić.

Ona ističe i da su djeca u razredu primjećivala da je K.K. "malo čudan", ali da je u novom odjeljenju ostvario dobru komunikaciju sa vršnjacima.

"Meni djeluje da je on nešto u svojoj glavi umislio da je odbačen. Išao je na taj kamp. Svi kažu da se divno proveo na kampu. Njegova majka je dolazila u školu, zahvaljivala se kako se sa djecom lijepo proveo u kampu u Francuskoj. Znači nije bio odbačen. Majka jedne djevojčice, koja je sa njim iz razreda bila na tom kampu, je pričala u parničnom postupku da je djevojčica rekla da imaju novog dječaka, malo čudnog. Ali ona kao dijete nije znala da artikuliše i da konkretizuje šta je to kod njega čudno", kaže on i dodaje:

"U školi su normalno u učionici funkcionisali. I ona je rekla da su okej, da su igrali karte, da su se družili, da je K.K. okej, ali ipak je nešto malo čudno kod njega. To dijete nije znalo da procijeni šta je to i da kaže, da ukaže na to", objašnjava ona.

"Krivični postupak je trebalo da bude otvoren za javnost"

Pitanje koje se postavlja tiče se i zatvaranja krivičnog postupka za javnost, koje je možda spriječilo potpuno razumijevanje uzroka tragedije, a što je javni interes, što primjećuje i novinarka Matić.

"Ja sam stava da je krivični postupak trebalo da bude otvoren za javnost. Iako u sudu svi smatraju da je lakše suditi bez prisutstva javnosti, posebno u takvom slučaju, osnova zakonskog da se zatvori je bilo. I K.K. koji je počinio zločin je maloljetan i oštećena djeca su maloljetna i oni koji su ubijeni i oni koji su preživeli, pa ranjeni i oni koji nisu ni kraju ni povrijeđeni, ali su istraumirani, imaju psihičke povrede", kaže on i dodaje:

"Zakonskog osnova ima da se taj postupak zatvori, ali događaj je toliko tragičan, toliko strašan i toliko veliki i toliko je uzdrmao naše društvo da ja mislim da je to trebalo otvoriti za javnost", rekla je Matić.

Ona smatra i da je o zločinu trebalo da se priča na još transparentniji način, kako bi se izbjeglo da se sličan masakr ponovi.

"Ja mislim da o tome treba pričati da bi se dizala svijest drugih ljudi. Da ljudi kad u svojoj okolini primijete nešto, da reaguju, da reaguju u školi, da reaguju kod roditelja, zavisi gdje je i ko i šta se dešava. Jer vi ako ćutite o tome, ljudi će to da zaborave i ljudi će da se vrate u neke stare kolotečine da svako gleda svoja posla, jer niko neće da se miješa u nečije privatne probleme", kaže on i nastavlja:

"U Americi su snimani dokumentarci o masovnim ubistvima. Maloletni K.K. je gledao taj dokumentarac, i njemu je došla ideja, gledajući taj dokumentarac, da to iskopira. Ako ne govorimo o tome, onda ne dižemo svijest. A ako se previše govori ili ako se detaljnije govori, smatram da tu bol, tu strahotu treba prikazati. Jer se na taj način diže svijest ljudi da javnost reaguje, da ne ćuti, da ne gleda svako svoja posla sa opravdanjem da je 'to njihovo porodično', ali stanite, iz te porodice je izašao K.K. 

Možda niko nije htio da se miješa u odnose u porodici Kecmanović, ako je nešto primijetio, pa iz te porodice je izašao K.K. i na takav način je počinio stravičnu stvar", zaključuje Matić.