ADVERTISEMENT

Kao najtrofejniji srpski vaterpolista u istoriji i jedan od najvećih igrača koje je ovaj sport ikada imao, svoju velelepnu reprezentativnu karijeru krunisao je na Olimpijskim igrama u Tokiju 2021. godine, gdje je odigrao jednu od najupečatljivijih partija u istoriji ovog sporta.

Polufinale protiv Španije – Masterklas kapitena

Olimpijski turnir u Tokiju bio je ispraćen velikim pritiskom, s obzirom na to da je generacija legendarnih "Delfina" branila zlato iz Rija i istovremeno se pripremala za oproštaj nekoliko ključnih nosilaca igre.

Polufinalni duel protiv Španije s pravom je nazvan vaterpolskim klasikom decenije. Bila je to nevjerovatno brza, iscrpljujuća i dramatična utakmica u kojoj je "crvena furija" nametnula paklen ritam i vodila veći dio susreta. Španci su vodili sa dva gola razlike u završnici i tada se činilo kako Dejan Savić i njegovi ostaju bez finala.

I tada, u trenucima kada se meč lomio, na scenu stupa kapiten.

Na samo dvadesetak sekundi do kraja utakmice, pri rezultatu 9:9, Filipović je uputio šut koji je ušao u anale. Projektilom sa spoljne pozicije donio je Srbiji vođstvo od 10:9 i direktan plasman u finale.

Ta utakmica nije bila samo put ka novom zlatu (koje je uslijedilo pobjedom nad Grčkom u finalu), već definicija njegove karijere – hladnokrvnost pod pritiskom, genijalan šut sa distance i sposobnost da sam riješi meč kada je najvažnije.

Za Euronews, Filipović se prisjetio pomenutog polufinala.

Kako je rekao, u tim trenucima, važno je shvatiti da protivnik nije preko puta, nego da smo sami sebi protivnici.

"Kada dođete pred najveće izazove, onda shvatite da protivnik nije preko puta. Kada se pogledate u ogledalo, onda vidite, da ste sami sebi protivnik. A protivnik je uvije savladiv. Uvijek smo mi sami bili ti, koji su sebe limitirali. Bilo je mnogo stvari, koje smo ispravljali zajedno, kao ekipa", naglasio je Filipović.

Uloga trenera u tim trenucima, dodaje, igra važnu ulogu.

"Kako Dejan Savić tako i Dejan Udovičić, uvijek su pričali da je važno da iskorak napravimo unutar naše igre, a sve ostalo, ono preko puta su bijele, plave, ili neke druge kapice. Važno je kada motivišite ekipu", rekao je Filipović.

Prije nego što je postigao pobjedonosni gol i trasirao put Srbiji ka novom zlatu na OI, Filipović je zatražio izmjenu od selektora, rekavši da "više ne može". Na to je od Savića dobio jasan odgovor, "moraš još ovaj napad, pa taman crkao".

"Crkli jesmo, ali je vrijedilo. Kada rastete s nekim i kada vas neko kroz karijeru, kao saigrač, pa kasnije i kao trener posmatra, on vas najbolje zna. Vjerovao je u to koliko mogu. Kao generacija, postigli smo mnogo", poručio je Filipović.

Legat koji se teško ponavlja

Titula najtrofejnijeg nije samo fraza, iza nje stoje nestvarne brojke i medalje sa svih meridijana:

Olimpijske igre: Dva zlata (Rio, Tokio), dvije bronze (Peking, London) – ukupno četiri olimpijske medalje.

Svjetska prvenstva: Dva zlata, po jedno srebro i bronza.

Evropska prvenstva: Četiri zlata, tri srebra i jedna bronza.

Svjetska liga: Čak šest zlatnih medalja.

Individualna priznanja: Višestruki je dobitnik nagrada za najboljeg vaterpolistu svijeta i Evrope u izboru FINA-e i LEN-a.

Filip Filipović je obilježio zlatnu eru srpskog vaterpola. Meč sa Španijom u Tokiju ostaje upisan kao njegov oproštajni pečat sa najveće scene – trenutak u kojem je pokazao zašto nosi status legende i najtrofejnijeg u istoriji ovog sporta.