ADVERTISEMENT

U nekim uzorcima, zagađenje je bilo 13 puta veće od sigurnog praga za obalne vode. Drugi, koji su bili ispod zakonskih granica za pojedinačne hemikalije, nisu prošli testove na kombinovanu toksičnost.

Uzorci su uzeti iz Solentskog moreuza, koji se proteže između ostrva Wight i kopna, čineći dio Lamanša. Smatra se da su hemikalije ušle u okolinu iz postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, izliva kanalizacije, istorijskih deponija i obližnjih vojnih lokacija.

Istraživači su rekli da njihovi nalazi ističu potrebu za praćenjem hemikalija u kombinaciji i da se potpuna zabrana PFA uvrsti u vladinu agendu reforme vodosnabdijevanja, piše Guardian.

Profesor Alex Ford, biolog sa Univerziteta u Portsmouthu i jedan od autora studije, rekao je: „Ako bi došlo do izlijevanja nafte u Solentu, industrija bi morala platiti za obnovu tih staništa, ali to se ne događa s kanalizacijom.

Ali je dodao: „Ovo je jedna stvar koju ne nužno pripisujem kompanijama za vodu jer nemaju kapacitet za tretiranje ovih spojeva. Zato bi ih trebalo zabraniti na izvoru.“

Per- i polifluoroalkilne supstance (Pfas) su porodica hemikalija koje se koriste zbog svojih dugotrajnih svojstava u raznim industrijama i kućanskim proizvodima, uključujući posuđe s neprianjajućim slojem, ambalažu za hranu i vodootpornu odjeću.

Često su poznate kao „vječne hemikalije“ jer se ne razgrađuju lako i naučnici ih povezuju s nizom bolesti kod ljudi i divljih životinja.

Istraživači su analizirali vladine podatke, testiranja u vodovodnim preduzećima i vlastite uzorke od desetak vrsta riba, morskih algi i beskičmenjaka. Otkrili su da PFA ulaze u Solent u pročišćenim otpadnim vodama iz postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Portsmouthu i Farehamu kojima upravlja Southern Water, komunalno preduzeće koje obezbjeđuje vodu za piće i kanalizaciju za Kent, Sussex, Hampshire i ostrvo Wight.

Studija je također mapirala 194 kombinovana ispusta kanalizacije i više od 500 obližnjih istorijskih deponija za koje istraživači vjeruju da bi također mogle doprinijeti zagađenju.

Neki od uzoraka uzetih od morskih divljih životinja sadržavali su pojedinačne hemikalije iznad postojećih sigurnih zakonskih granica, uključujući i u jetri lučkih pliskavica. Mnogo više uzoraka nije prošlo noviji test Evropske unije za kombinovanu toksičnost, koji procjenjuje relativnu potentnost PFA kombinovanih uzoraka.

Sve osim sedam testiranih engleskih površinskih voda ne prolaze kombinovani test, kao i niz udaljenih jezera i poplavljenih područja u Škotskoj.

„Ne mislim da je naša priča specifična za Solent“, rekao je Ford. „Mislim da bismo vidjeli obrazac širom Velike Britanije.“

Glasnogovornik kompanije Southern Water složio se s potrebom za novim zakonodavstvom „za ograničavanje ili zabranu određenih hemikalija“.

„Rješavanje problema prisustva ovih hemikalija predstavlja izazov za društvo u cjelini“, rekli su. „Najodrživije rješenje je rješavanje problema na izvoru... i sprječavanje ulaska [hemikalija] u cijevi i okoliš na prvom mjestu.“

Uprkos upornom prisustvu PFA u okolišu, dokazi pokazuju da ograničavanje njihove upotrebe može biti učinkovito.

EU se kreće prema općoj zabrani PFA, vjerovatno s nekim izuzecima za lijekove i druge kritične upotrebe. Britanska vlada je saopštila da će se konsultovati o postavljanju ograničenja za hemikalije i provesti daljnja ispitivanja kada je njen vlastiti plan za PFA objavljen u februaru, obećavajući „okvir... za razumijevanje odakle ove hemikalije dolaze, kako se šire i kako smanjiti izloženost javnosti i okoliša“.

Međutim, Društvo za očuvanje mora, koje je finansiralo Solentovu studiju, reklo je: „Moramo ići dalje i brže.“

„Nije dovoljno samo planirati da bismo imali plan“, rekao je Calum Duncan, šef politike u ovoj ekološkoj dobrotvornoj organizaciji. „Hitno nam je potrebna akcija i imamo ovu jedinstvenu priliku u generaciji s procesom reforme vodoopskrbe da to i učinimo.“