ADVERTISEMENT

Šest ključnih uvoznih prehrambenih proizvoda u Evropi je pod sve većom prijetnjom zbog gubitka biodiverziteta i klimatskih promjena, upozorava novi izvještaj.

Naručeno od strane filantropske inicijative Evropske fondacije za klimu, konsultantska kuća Foresight Transitions iz Velike Britanije ispitala je ranjivost osnovnih usjeva kukuruza, riže i pšenice, kao i kakaa, kafe i soje - ključnih roba za proizvodnju i izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda EU.

Otkrili su da više od polovine uvoza ovih šest prehrambenih proizvoda dolazi iz klimatski osjetljivih zemalja s ograničenim resursima za prilagođavanje. Za tri - pšenicu, kukuruz i kakao - dvije trećine uvoza dolaze iz zemalja čiji se biodiverzitet smatra netaknutim.

"Ovo nisu samo apstraktne prijetnje", kaže glavna autorica izvještaja, Camilla Hyslop. "One se već odvijaju na načine koji negativno utiču na preduzeća i radna mjesta, kao i na dostupnost i cijenu hrane za potrošače, i one se samo pogoršavaju.“

Industrija čokolade u EU suočava se s najvećom prijetnjom

Kao najveći svjetski proizvođač i izvoznik čokolade, industrija čokolade u EU - čija se vrijednost procjenjuje na 44 milijarde eura - suočava se s najvećom prijetnjom od ovih dvostrukih faktora okoliša.

Oko 97 posto glavnog sastojka čokolade, kakaa, dolazi iz zemalja s niskim, srednjim ili ispodprosječnim klimatskim rezultatom, prema Globalnom indeksu prilagođavanja Notre Dame. Ovaj alat kombinira ranjivost zemlje na klimatske štete s njenim pristupom financijskoj i institucionalnoj podršci.

I 77 posto kakaa dolazi iz zemalja sa srednjom ili ispod ocjene biodiverziteta, prema rangiranju netaknutosti biodiverziteta britanskog Prirodnjačkog muzeja, koji uspoređuje trenutno obilje divljih vrsta s predmodernim nivoima.

Istraživači su mapirali podatke o trgovini iz Eurostata na ova dva rangiranja ekološke sigurnosti za svih šest roba.

U slučaju kakaa, evropski uvoz dolazi iz nekoliko glavnih zemalja u Zapadnoj Africi - Obale Slonovače, Gane, Kameruna, Nigerije - koje sve doživljavaju preklapajuće i intenzivnije utjecaje na klimu i biodiverzitet.

"Evropska unija je platila sve veću cijenu za uvoz kakaa kao rezultat ovih ekoloških pritisaka, a ukupna vrijednost uvoza porasla je za 41 posto u posljednjoj godini", kaže Hyslop.

"Rastuća vrijednost je također potaknuta porastom cijene šećera povezanim s klimom, što naglašava 'dvostruki udarac' za okoliš s kojim se suočavaju ne samo proizvođači čokolade već i druge vrste proizvođača koji koriste višestruke ekološki osjetljive inpute.“

Cijene čokolade porasle su za 43 posto u posljednje tri godine, prema nedavnoj analizi koju je proveo ekološki istraživački centar Energy and Climate Intelligence Unit (ECIU), a „čokoflacija“ je evidentna na policama supermarketa.

Kako gubitak biodiverziteta pogoršava klimatske uticaje

Dok su prethodne studije procjenjivale klimatsku ranjivost uvoza hrane, novo istraživanje se ističe po svom fokusu na gubitak biodiverziteta i kako ova dva faktora okoliša međusobno djeluju.

"Klimatski uticaji se pogoršavaju smanjenjem biodiverziteta, što farme i okolne ekosisteme čini daleko manje otpornim na klimatske i druge šokove“, objašnjava Hyslop.

"Farme s manje biodiverziteta nisu samo manje otporne na bolesti usjeva - ove bolesti se često javljaju zbog smanjenog biodiverziteta.“

Osim toga, prinosi se smanjuju krčenjem domaće vegetacije, što može promijeniti lokalnu mikroklimu. Dok prakse poput monokulture - gdje se isključivo uzgajaju kulture poput pšenice - iscrpljuju tlo od kojeg ovisi proizvodnja hrane.

Evropski klimatski uticaji čine EU ovisnijom o uvozu

Jedan od odgovora na ovu rastuću nesigurnost u evropskim lancima snabdijevanja je proizvodnja više hrane na kontinentu.

Međutim, tvrdi dr. Mark Workman, direktor Foresight Transitions i koautor izvještaja, ovo 'preseljenje' samo po sebi bi bilo potpuno nedovoljan odgovor.

"EU ne bi samo imala problema da uzgaja neke od ovih proizvoda u velikim količinama, već se suočava i s vlastitim klimatskim i biodiverzitetskim prijetnjama - a da ne spominjemo neugodne implikacije značajnog preseljenja proizvodnje hrane na korištenje zemljišta.“

Hyslop također naglašava globalnu prirodu klimatske krize. Dok su veće padavine 2024. godine uzrokovale truljenje kakaa u zapadnoj Africi, piše ona, poplave u Velikoj Britaniji i Francuskoj smanjile su proizvodnju pšenice, a visoke temperature u istočnoj Evropi poremetile su usjeve kukuruza - što je uvoz učinilo ključnim za sigurnost hrane.

"Stoga je u potpunosti u interesu kreatora politika EU da ozbiljno shvate ulaganje u klimatsku otpornost partnerskih proizvođača, kao i u infrastrukturu za prekomorsku trgovinu, poput luka koje podržavaju ovu trgovinu, a koje su također podložne ekološkim stresovima“, dodaje Workman.

"Ovo je važna poruka koju treba prenijeti u vrijeme kada se budžeti za prekomorsku pomoć često suprotstavljaju ulaganjima u odbranu i sigurnost - ali istina je da su to dvije strane iste medalje.“

Preporuke politika koje izvještaj navodi uključuju mjere podrške malim poljoprivrednicima, koji snabdijevaju EU većinom kakaa. I, „najočitija“, snažne politike ublažavanja klimatskih promjena, koje će imati pozitivne koristi za sve zemlje dobavljače.