ADVERTISEMENT

U srijedu je Evropski sud pravde presudio da je Komisija postupila nezakonito u slučaju koji je pokrenuo New York Times, a koji je tražio pristup tekstualnim porukama razmijenjenim između predsjednice Komisije Ursule von der Leyen i izvršnog direktora Pfizera Alberta Bourle u vezi s ugovorima o vakcinama tokom pandemije Covid-19.

Prema Sudu, Komisija ne može jednostavno tvrditi da ne posjeduje tražene dokumente; mora pružiti vjerodostojna objašnjenja koja omogućavaju i javnosti i Sudu da razumiju zašto se ti dokumenti ne mogu pronaći.

Evropska komisija nije prva institucija koja je rekla da ne može dostaviti tekstualne poruke kada to zatraže novinari ili zakonodavci. Evo još nekih slučajeva u kojima su dokazi jednostavno nestali, piše Euronews.com.

1. Nokia gate

Bivši nizozemski premijer Mark Rutte, koji je vodio nizozemsku vladu u periodu od 2010. do 2024. godine, godinama je brisao tekstualne poruke sa svog telefona, starog Nokie 301.

Rutte je one poruke koje je smatrao relevantnim za arhiviranje proslijedio državnim službenicima, a ostale je sam izbrisao zbog "premalo prostora za pohranu" na telefonu, saznali su nizozemski mediji 2022. godine.

Zakonodavci su pozvali na parlamentarnu raspravu na osnovu toga da se njegova prepiska vezana za posao ne bi trebala jednostavno uništiti.

Nizozemsko državno vijeće je 2019. godine odlučilo da WhatsApp i tekstualne poruke na poslovnim i privatnim telefonima državnih službenika - ako se šalju u kontekstu posla - spadaju pod Zakon o vladinim informacijama, što znači da mogu biti dio zahtjeva za slobodu pristupa informacijama.

2. Dokazi o kršenju antimonopolskih propisa

Neažuriranje evidencije može biti skupo: Komisija je 2024. godine kaznila globalnu kompaniju International Flavors & Fragrances Inc. i njenu francusku podružnicu zajedno sa oko 15,9 miliona eura zbog ometanja inspekcije 2023. godine.

Komisija je utvrdila da je tokom racije viši službenik IFF-a namjerno izbrisao WhatsApp poruke razmijenjene sa konkurentom. To se dogodilo nakon što je službenik obaviješten o istrazi. Izvršna vlast EU saopštila je da smatra da je ovo "incident vrlo ozbiljne prirode".

Slično tome, nizozemski regulator za zaštitu konkurencije ACM izrekao je 2019. godine kaznu od 1,84 miliona eura neimenovanoj kompaniji zbog ometanja istrage.

"Zaposleni u kompaniji koja je pod istragom zbog sklapanja antikonkurentskih sporazuma napustili su WhatsApp grupe i izbrisali razgovore tokom racije ACM-a. To je zabranjeno", saopštilo je nadzorno tijelo.

3. Istraga o Covidu u Škotskoj

Bivša škotska prva ministrica Nicola Sturgeon, zajedno s drugim visokim ministrima i zdravstvenim zvaničnicima, izbrisala je sve svoje WhatsApp poruke vezane za pandemiju Covid-19, koja se pojavila prošle godine tokom nacionalne istrage o Covidu.

Sturgeon je ranije tvrdila da je posvećena "potpunoj transparentnosti" o svom ponašanju tokom pandemije.

Istraga se mučila da shvati kakve su bile vladine politike, jer su njeni odgovori na zahtjeve za informacijama u istrazi bili nepotpuni ili nejasni.

John Swinney – bivši zamjenik prvog ministra zemlje – rekao je u istrazi o Covidu u Velikoj Britaniji da je ručno brisao poruke poslane Sturgeon, što je, kako je tvrdio, bilo u skladu s njegovim razumijevanjem politike škotske vlade o evidencijama.

Od dolaska u vladu 2007. godine, brisao je materijal nakon što je stavljen u službenu evidenciju vlade. Pristup "koji nikada nije doveden u pitanje prethodnih godina", rekao je.

4. Podaci o njemačkim cestarinama

U 2020. godini, njemački mediji su izvijestili da je tadašnji ministar prometa Andreas Scheuer koristio privatne adrese e-pošte i brojeve telefona u pregovorima o kontroverznim pravilima o cestarinama za automobile u zemlji, što je značilo da sadržaj nije pohranjen u službenim dosijeima Ministarstva prometa.

Zahtjevi za slobodu pristupa informacijama nisu nudili pristup podacima, jer ono što nije pohranjeno u službenim dosijeima, ne mora biti javno objavljeno prema njemačkom zakonu.

Scheuerov projekat je Evropski sud pravde 2019. godine proglasio nezakonitim, ali je on već prije toga sklopio višemilionske ugovore. Operateri su od savezne vlade tražili odštetu od 560 miliona eura.