ADVERTISEMENT

Euronews: Koja je uloga pregovarača sa EU i kakva je praksa ostalih zemalja kada je u pitanju biranje takve osobe i koja kvalifikacija mora biti u tom slučaju?

Prije svega, kada se referiramo na glavnog pregovarača Bosne i Hercegovine s EU, onda to jasno mora biti osoba sa kompetencijama, meritokratskim standardom, znanjem, zvanjem, dobrim poznavanjem ustavno-upravne strukture unutar Bosne i Hercegovine, kompleksnosti načina donošenja odluka ustavnog uređenja, ali i senzibiliteta za dogovor i razgovore o svim onim pitanjima s kojima se bude pregovaralo u ime Bosne i Hercegovine s EU. Naravno, glavni pregovarač neće biti sam.

On će imati svoje strukture, imaće voditelje po klasterima. On neće biti sam; imaće svoj tim, morat će vrijedno da radi, morat će dobro poznavati materiju, prije svega EU, integracije unutar EU, jer ipak će to biti osoba koja će pregovarati sa glavnim pregovaračem koji će biti određen ispred EU. Naravno, znamo svi kompleksnost načina donošenja odluka i ustavnog uređenja unutar Bosne i Hercegovine i u tom kontekstu sigurno neće biti jednostavno, ali glavni pregovarač bi trebao da bude neko ko ima visoke meritokratske kompetencije, znanje, zvanje i jednostavno osjećaj za dogovore, za kompromise koji bi trebao da pravi unutar svog tima, unutar svih političkih predstavnika u Bosni i Hercegovini i da onda konkretne utvrđene ciljeve i dogovore iznosi pred evropsku stranu, odnosno evropskom pregovaraču.

Očekujete li prema do sadašnjim rezultatima da Bosna i Hercegovina može ispuniti ono što se traži od nje i da bi na kraju mogao biti razmatran datum za početak pregovora?

Dosadašnja praksa usvajanja zakona koji su upućivani u parlamentarnu proceduru unutar Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine od strane Vijeća ministara nije bila naročito produktivna. Govorimo svega o 5 do 7 zakona koji su usvojeni u ovom periodu od dvije i pol godine kako funkcioniše ovo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine. Volio bih zaista da vidim do juna neki određeni napredak, ali trenutno unutar Bosne i Hercegovine imamo zaista kompleksne i zamršene političke odnose.

S jedne strane, sa predstavnika Republike Srpske imamo antiustavne odluke koje se donose u Narodnoj skupštini Republike Srpske, a koje svakako utiču na sve procese, pa tako i na proces evropskih integracija i generalno političkih odnosa unutar Bosne i Hercegovine. No, sačekajmo ovaj period koji je ostao do zasjedanja Evropskog vijeća.

Šta ako propustimo ovo zasjedanje u junu? Kada bi se ponovo moglo naći na dnevnom redu?

Otprilike, Evropsko vijeće zasjeda sredinom godine i krajem godine, to su neki presjeci kada se donose odluke vezane za pridruživanje zemalja ne samo Zapadnog Balkana već i ostalih Evropskoj uniji.

Imat ćemo i izvještaje Evropske komisije koji će biti tradicionalno objavljeni sredinom ove godine, dakle otprilike u junu, ali i početkom oktobra odnosno novembra. Mislim da je šansa nekada do jeseni da se sustigne ako ovi rokovi ne budu ispoštovani do ovog juna.

Kada govorimo o tim pregovorima, da pojasnimo našim građanima šta se pregovara, koje oblasti, ko pregovara i kako to teče?

Kada budemo imenovali glavnog pregovarača, ujedno ćemo imati i strukture koje će biti uključene u pregovaračke procese. Prije svega, pregovara se kroz šest klastera po novoj metodologiji iz 2021. godine. Govorimo o temeljnim pitanjima unutrašnjeg tržišta, inkluzivnom rastu i konkurentnosti, zelenoj agendi, održivoj povezanosti, poljoprivredi, resursima i koheziji te vanjskim poslovima.

Dakle, to je šest klastera unutar kojih se nalaze sva poglavlja, ukupno 35, u kojima će se pregovarati. Uvijek se prvi i posljednji zatvara prvi klaster, jer to su osnovna odnosno temeljna pitanja, iz razloga što je on veoma specifičan jer se svi ostali klasteri koji budu otvarani moraju prilagoditi ovim temeljnim reformama koje se traže u prvom klasteru. Prema tome, koliko budemo otvarali klastera i poglavlja, toliko ćemo ići brže prema Evropskoj uniji.

Crna Gora je otvorila otprilike 33 poglavlja, privredno je zatvorila tri. Albanija također napreduje, nedavno su otvorili treći klaster. Republika Srbija se nalazi u specifičnoj situaciji zbog zahtjeva Evropske komisije vezano za dijalog Beograda i Prištine, ali i usklađivanja vojne politike Srbije sa vojnom politikom EU i odnosa prema Rusiji.

Prema tome, oni su na nekakvom stand-baju. Sjeverna Makedonija ima diplomatski problem sa Bugarskom, koja zahtijeva priznavanje Bugara kao nacionalne manjine u ustavu Sjeverne Makedonije. Kosovo nije napredovalo, Bosna i Hercegovina nije napredovala, tako da su te tri zemlje najmanje uradile po pitanju pregovaračkog procesa.

Još uvijek nismo dobili niti pregovarački okvir od strane Evropske komisije. Da bismo ga dobili, trebalo bi da usvojimo ove zakone. Također, nemamo usvojene budžete institucija Bosne i Hercegovine.

Postoji li mogućnost da izgubimo sredstva iz Plana rasta?

Mogućnost postoji ukoliko se reformska agenda ne bude usvojila do 2027. godine, dokle važi Plan rasta Evropske komisije za Zapadni Balkan. Nažalost, mi smo izgubili i priliku da povučemo ovih 70 miliona eura bespovratnih sredstava koji su bili planirani za Bosnu i Hercegovinu.

Plan rasta – tu je važno istaći – zapravo je jedna finansijska injekcija Evropske komisije koja je prepoznala veliku konvergenciju u ekonomskoj stabilnosti zemalja Zapadnog Balkana i Evropske unije.

Otprilike, cjelokupna ekonomija Zapadnog Balkana je na nekih 35% prosjeka ekonomije Evropske unije. Upravo zbog toga je Plan rasta i osmišljen – da bi pomogao u toj tranziciji, da bi se došlo do jačanja stope industrijskog razvoja, ekonomskog razvoja, funkcionisanja demokratskih institucija, vladavine prava, turizma, poljoprivrede – svega onoga što je detektovano kao nedostatak na ovim prostorima. I meni je zaista žao što još uvijek nismo pristupili samom tom Planu rasta.

Šta dobijamo iz tog Plana rasta? Koliko bi sredstava Bosna i Hercegovina dobila, odnosno izgubila, ukoliko ne dođe do usvajanja?

Otprilike nekih 970, više ili manje nekoliko miliona eura, bi trebala da dobije Bosna i Hercegovina. To je skoro dvije milijarde konvertibilnih maraka – zaista impozantan novac – koji bi se trebao raspodijeliti institucijama unutar Bosne i Hercegovine, ali naravno i za razvoj: infrastrukture, poljoprivrede, industrije, pospješivanja turizma, funkcionisanja demokratskih institucija, vladavine prava, javne uprave, digitalizacije – dakle, svih onih grana koje su zapostavljene. I evo, opet podcrtavam – žao mi je što se to do sada nije usvojilo.

Određene zemlje su već pristupile tom Planu rasta. Crna Gora je prije nekoliko dana pristupila – 20 miliona eura su povukli iz bespovratnih sredstava koja su planirana za Crnu Goru. Međutim, i ostale zemlje imaju određene probleme, isto kao i – evo – Republika Srbija, koja također zbog nekih svojih odnosa koji se vide drugačije od strane zvaničnog Brisela, još uvijek nije pristupila povlačenju tih sredstava. Ipak, kod njih je svakako situacija mnogo jednostavnija u ustavno-pravnom uređenju, i vjerujem da će to uslijediti vrlo brzo.

Kada govorimo o tim datumima – koje je vaše mišljenje: koje godine bi bilo realno očekivati novo proširenje unije, i koje zemlje bi to prve mogle biti?

Crna Gora se spominjala u nekim izjavama da bi do 2030. godine mogla postati članicom Evropske unije – čak i u izjavama evropskih zvaničnika, ali i crnogorskih predstavnika.

Međutim, mislim da to neće biti ta godina. Ako Crna Gora, koja je otvorila skoro sva poglavlja i pregovara o njima, ima jedan takmičarski duh koji je predvodi ispred svih – zajedno s Albanijom (iako je Albanija u ovom trenutku daleko iza Crne Gore) – onda Bosna i Hercegovina zasigurno neće moći računati na punopravno članstvo u narednih, da ne budem previše pesimističan – ali sigurno narednih deset godina, jer zaista ima mnogo reformi i mnogo procesa. Mi nekada ne razumijemo koliko je to komplikovan i kompleksan sistem – mijenjanje cijele pravne legislative i prilagođavanje tog pravnog sistema jedne države sa pravnim sistemom EU, kojem pretendiramo da pripadamo.

Cijeli intervju pogledajte u video prilogu.