ADVERTISEMENT

Navodi se u zaključnoj izjavi misije MMF-a, a nakon obavljenih konsultacija prema članu IV Statuta MMF-a za 2025. godinu.

Fiskalna politika treba se fokusirati na obnavljanje rezervi i poboljšanje kvaliteta potrošnje. Vlasti bi se trebale suzdržati od daljnjih diskrecionih mjera koje povećavaju deficit i ojačati planiranje za krizne situacije. Oba entiteta suočavaju se s velikim potrebama za finansiranjem koje bi se trebale zadovoljiti putem vanjskog zaduživanja, uz emisiju euroobveznica u Federaciji BiH i bilateralne kredite u RS-u, uz određene emisije na domaćem tržištu.

Vlasti bi trebale pripremiti interventne planove u slučaju nedostatka finansiranja. Reforme, uključujući pregled zaposlenosti u javnom sektoru, plata i socijalnih davanja, potrebne su za postizanje primarnog bilansa koji stabilizira dug. Da bi se očuvala monetarna stabilnost, neophodno je održati valutni odbor i podržati nezavisnost Centralne banke. Vlasti bi trebale nastaviti pažljivo pratiti rizike u finansijskom sektoru i poboljšati spremnost za krizu. Osnivanje fonda za finansijsku stabilnost na nivou zemlje, koji bi olakšao restrukturiranje banaka i osigurao likvidnost u izuzetnim okolnostima, značajno bi ojačalo mrežu finansijske sigurnosti.

Da bi se ubrzao rast, vlasti trebaju ubrzati reforme s ciljem poboljšanja fiskalnog upravljanja, zaštite finansijskog integriteta, borbe protiv korupcije i ubrzavanja digitalizacije. Prelazak s uglja na zelenu energiju, zajedno s

pripremama za uvođenje EU poreza na ugljik, predstavlja velike izazove u narednom periodu. Pozicioniranje BiH na put većeg rasta i pružanje više mogućnosti njenim građanima ubrzat će konvergenciju dohotka u odnosu na EU i smanjiti emigraciju.

Nedavna dešavanja i ekonomski izgledi

Ekonomija pokazuje otpornost uprkos izazovnom okruženju. Rast je sa 2,0 posto iz 2023. godine ubrzao na 2,5 posto u 2024. godini, pri čemu je snažna domaća potražnja odnijela prevagu nad padom neto izvoza. Potrošnju domaćinstava podržao je snažan rast kredita i doznaka, a privatne investicije su rasle. Stopa nezaposlenosti pala je na 11,7 posto u četvrtom kvartalu 2024. godine, a realne plate su rasle po godišnjoj stopi od 8 posto. Deficit tekućeg računa se sa 2¼ posto iz 2023. godine povećao se na 4,0 posto BDP-a u 2024. godini, što je rezultat pada izvoza električne energije zbog suše, slabije potražnje za izvozom i većeg uvoza povezanog sa snažnom domaćom potražnjom. Inflacija je pala sa 6¼ posto koliko je iznosila u 2023. godini na 1,7 posto u 2024. godini zbog usporavanja rasta cijena goriva i komunalnih usluga. Međutim, od kraja 2024. godine inflacija ponovo raste da bi u maju/svibnju iznosila 3,7 posto (u odnosu na prethodnu godinu), uglavnom zbog viših cijena hrane.

Ekonomski izgledi ostaju neizvjesni zbog povećanja negativnih rizika. Predviđa se da će realni BDP porasti za 2,4 posto u 2025. godini, podržan poboljšanjem neto izvoza, snažnijim fiskalnim impulsom i privatnom potrošnjom. Međutim, ekonomski izgledi su osjetljivi i na domaće i na vanjske šokove. Pogoršanje geopolitičkih tenzija i posljedično usporavanje u Evropi ili povećana nestabilnost cijena roba mogli bi povećati cijene hrane i energije, smanjiti izvoz iz BiH i doznake i smanjiti domaću potražnju. Eskalacija političkih tenzija mogla bi dodatno povećati ekonomsku fragmentiranost i negativno utjecati na povjerenje investitora i rast. U nedostatku bržeg napretka u oblasti reformi, očekuje se da će srednjoročni rast ostati na nivou od oko 3 posto - što nije dovoljno za brzu konvergenciju dohotka s EU. Očekuje se da će inflacija ostati povišena tokom 2025. godine, te da će sa smanjenjem inflacije cijena hrane postepeno opadati od 2026. godine, približavajući se cilju ECB-a od 2 posto.

Fiskalna politika i reforme

Fiskalni rezultati u 2024. godini bili su bolji od očekivanih. Deficit generalne vlade u konačnici je ostao na nivou od 1¾ posto BDP-a, tj. na istom nivou kao u 2023. godini, ali je njegovo kretanje bilo bolje nego što je očekivano u vrijeme konsultacija prema članu IV Statuta MMF-a za 2024. godinu. Vlasti su iskoristile veliko povećanje poreznih prihoda za povećanje potrošnje na plate, robu i usluge, socijalna davanja i javne investicije. S obzirom na očekivano popuštanje fiskalne politike u 2025. godini, vlasti bi trebale izbjegavati uvođenje dodatnih diskrecionih mjera i ojačati planiranje za krizne situacije. Entitetski budžeti, zajedno sa naknadno usvojenim mjerama, predviđaju povećanje plata u javnom sektoru i penzija, koje je odraz kako zakonski propisane indeksacije tako i uvedenih diskrecionih promjena. Rastući deficit, koji bi mogao dostići nivo od 2,6 posto BDP-a, prema postojećim očekivanjima će se uglavnom finansirati vanjskim zaduženjem, kao i sredstvima domaćih banaka. Vlasti bi trebale izbjegavati politike koje dodatno povećavaju deficit budući da bi one vjerovatno rezultirale povećanim pritiskom na rast cijena i povećanjem vanjske neuravnoteženosti. Štaviše, s obzirom na sve veće negativne rizike, vlasti trebaju težiti ka izgradnji novčanih rezervi i izraditi planove za krizne situacije. U zavisnosti od ozbiljnosti potencijalnog šoka, vlasti bi trebale iskoristiti dostupne rezerve i aktivirati planove za krizne situacije.

Fiskalna konsolidacija trebala bi započeti 2026.

U srednjoročnom periodu, savjet vlastima je da, počevši od 2026. godine, dovedu fiskalne deficite na postojanu silaznu putanju, izgrade fiskalne rezerve, te povećaju potencijal rasta ekonomije. Zadržavanje visokih deficita u dužem vremenskom periodu za sobom povlači rizik pokretanja uzlazne putanje javnog duga, a može pogoršati i uvjete finansiranja. Fiskalna konsolidacija trebala bi započeti 2026. godine, s ciljem smanjenja primarnog deficita na nivo na kojem će potaknuti stabilizaciju duga, uz istovremeno poboljšanje kvaliteta potrošnje i obnavljanje trezorskih sredstava. Potrebno je dati prioritet mjerama potrošnje koje povećavaju efikasnost - posebno racionalizacijom potrošnje na plate u javnom sektoru putem funkcionalnih pregleda, te poboljšanjem usmjeravanja programa socijalne pomoći. Ove bi se mjere trebale upotpuniti naporima usmjerenim na mobilizaciju prihoda, uključujući proširenje porezne osnovice kroz smanjenje

izuzeća i razvojem novih izvora prihoda, poput oporezivanja dividende. Potrebno je striktno izbjegavati ili nadomjestiti sve one politike koje nose velike fiskalne troškove. S obzirom na značajne infrastrukturne nedostatke, jedan od ključnih ciljeva trebao bi biti i povećanje kako nivoa tako i kvaliteta javnih investicija.

Napori usmjereni na fiskalnu konsolidaciju trebaju biti praćeni institucionalnim i strukturalnim fiskalnim reformama. Jačanje fiskalne discipline će zahtijevati preispitivanje postojećih fiskalnih pravila s ciljem procjenjivanja jesu li adekvatna da zadovolje potrebe makroekonomskog upravljanja i razvojne potrebe, te postoje li dovoljni institucionalni aranžmani koji bi osigurali njihovo ispunjavanje. Nedavna materijalizacija potencijalnih obaveza vezanih za predmete međunarodne arbitraže, naglašava hitnu potrebu za unapređenjem upravljanja fiskalnim rizicima. To bi uključivalo pravovremenu identifikaciju svih izvora fiskalnih rizika, procjenu njihove veličine i vjerojatnosti ostvarivanja, izradu strategija umanjenja rizika, te jačanje institucionalnog okvira. Unapređenje nadzora nad i upravljanja preduzećima u državnom vlasništvu u ovom je kontekstu od ključnog značaja. Smanjenje neefikasnosti u upravljanju javnim investicijama ostaje jedan od prioriteta. To uključuje bolji odabir projekata, rigorozne procese procjene, efikasne i transparentne nabavke, te jače upravljanje portfoliom i nadzor. Konačno, primjena robusnih registara korisnika bi poboljšala usmjeravanje programa socijalne pomoći putem smanjenja grešaka u uključivanju i isključivanju, poboljšanja efikasnosti, te povećanja transparentnosti i odgovornosti.