ADVERTISEMENT

Dok je u Grčkoj od početka sezone zbog požara uhapšeno više od 300 osoba. Kako se takva djela kvalifikuju? Koje kazne prijete onima koji izazovu požar i šta piromanija zapravo podrazumijeva? Piromanija se kvalifikuje kao snažan i nekontrolisani nagon za podmetanje požara.

Ipak, u javnosti piroman predstavlja sinonim za čovjeka koji izaziva požare. Ali struka jasno razgraničava osobe delinkventnog ponašanja od onih s dijagnozom.

"Piromanija je poremećaj. Uživaju dok pale, uživaju dok gori vatra. Prije samog čina javlja se ta tenzija u organizmu gdje jednostavno nakon podmetanja požara nastupa relaksacija. Dok kada govorimo o delinkventnom ponašanju ili kriminalnim ponašanjima, to može biti zbog finansijskih sredstava, zbog osvete," kaže psiholog Stela Burzanović.

Ako je imao utvrđenu dijagnozu, piroman ne podliježe krivičnoj odgovornosti, već sud izriče adekvatnu mjeru bezbjednosti. Počiniocima koji su u svjesnom stanju svojim ponašanjem doveli do požara, zbog izazivanja opšte opasnosti prijeti kazna do pet godina zatvora.

U zavisnosti od posljedica, osoba može iza rešetaka provesti znatno duže.

"Ako bi tako izazvan požar doveo do teških tjelesnih povreda nekog lica ili do uništenja imovine velike vrijednosti, u tom slučaju bi postalo krivično djelo teško djelo protiv opšte sigurnosti za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina. U najtežem obliku, u slučaju smrti jednog ili više lica, postojalo bi krivično djelo za koje bi zaprijećena kazna bila od dvije do dvanaest godina," objašnjava advokat Boško Žurić.

U praksi, većina požara za koje su odgovorni ljudi nije izazvana namjerno. Ako je krivično djelo učinjeno iz nehata, to na sudu može predstavljati olakšavajuću okolnost za počinioca.

"U tom slučaju, iako postoje zatvorske kazne propisane, one su znatno manje. Pa tako, ako bi se izvršilo teško djelo protiv opšte bezbjednosti na način da neko lice bude teško tjelesno povrijeđeno ili neka imovina u potpunosti uništena, predviđena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. U slučaju smrti jednog ili više lica, kazna zatvora od jedne do osam godina. A u slučaju pukog ugrožavanja bezbjednosti imovine ili života ili tijela lica, kazna zatvora do tri godine," dodaje Žurić.

S obzirom na to da uvijek postoji rizik od ponavljanja djela, kada je riječ o dijagnostikovanim piromanima na slobodi, kao jedno od rješenja, stručnjaci predlažu vođenje precizne evidencije o počiniocima.

"Registar svih tipova učinilaca krivičnih djela uvijek je poželjan. Zato što policija, tužilaštvo, dakle državni organi koji se bave otkrivanjem i gonjenjem učinilaca krivičnih djela, odmah mogu da suze krug osumnjičenih lica," navodi kriminolog Velimir Rakočević.

Identifikacija osumnjičenih, a potom i sudski postupak bez prethodnog priznanja krivice, može biti veliki izazov, objašnjavaju sagovornici Euronewsa. U slučaju piromana, uz pravovremeno otkrivanje, liječenje poremećaja i kontinuiranu prevenciju, moguće je spriječiti katastrofalne ishode.