Cijene goriva u BiH nastavljaju rasti. Prema podacima Federalnog ministarstva trgovine, prosječna cijena litre dizela danas je 3,58 KM, što predstavlja povećanje od 15 feninga u odnosu na 1. septembar. Skuplji je i benzin. Prosječna cijena litre benzina je 3,23 KM, što je povećanje od 17 feninga u odnosu na početak mjeseca.
Cijene goriva u BiH nastavljaju rasti. Prema podacima Federalnog ministarstva trgovine, prosječna cijena litre dizela danas je 3,58 KM, što predstavlja povećanje od 15 feninga u odnosu na 1. septembar. Skuplji je i benzin. Prosječna cijena litre benzina je 3,23 KM, što je povećanje od 17 feninga u odnosu na početak mjeseca.
Poskupljenja se pravdaju kretanjima cijena nafte i derivata na svjetskom tržištu. Istovremeno, cijena gasa u Evropi premašila je 1.000 dolara prvi put od 2022. godine. Čekaju li nas nova poskupljenja energenata, o tome smo razgovarali sa ekspertom za energetiku Almirom Bečarevićem.
Prije svega ćemo se dotaći cijena nafte na svjetskom tržištu. Vidimo, zbog svih dešavanja na Bliskom istoku, nije stabilna cijena. Šta možemo očekivati u narednom periodu kada je u pitanju cijena goriva?
Bečarević: Cijena barela nafte je prije par minuta već na 108 dolara, s tendencijom daljeg rasta, što znači da situacija nije nimalo dobra. Ono što se reflektuje normalno na benzinskim pumpama je porast derivata. Tako da s ovim rastom možemo očekivati dalji rast na benzinskim pumpama. I ono što mogu reći je da, vrlo vjerovatno, ako nafta dođe do nekih 115 dolara ili preko 115 dolara, ja mislim da ćemo tad imati historijsku cijenu, pogotovo dizela na benzinskim pumpama, i ona će možda biti već oko 4 KM ili blizu 4 KM. Tako da građani neka se spreme jer situacija, bar kako sad stvari izgledaju, nije nimalo dobra.
Činjenica je da u Federaciji nisu baš najbolja skladišta nafte. Da li se možemo uopšte osloniti kada je to u pitanju?
Bečarević: Što se toga tiče, ne možemo. Apsolutno to nisu uopšte neke količine s kojima bi se moglo uticati na tržište, odnosno eventualno neku stabilizaciju. Tako da jednostavno ne možemo računati uopšte na taj vid pomoći. Jedina pomoć koja bi eventualno mogla biti, to je ona koja je bila pokrenuta, a to je da se smanje akcize. Međutim, vidimo i tu da nema nekog napretka što se tiče državnog parlamenta.
Tako da dijelit ćemo sudbinu onoga što se dešava s barelom nafte i, kažem, neka građani budu spremni ako nafta ode na 115–120 dolara.
Zaista, to će biti historijske cijene derivata.
Samim tim možemo očekivati i lančani rast ostalih proizvoda?
Bečarević: Pa tu nema dileme. Nafta učestvuje u transportu gotovo svih roba i ono što moram reći, pored nafte, imamo trenutno eksploziju cijene i prirodnog gasa na svjetskom tržištu. Pazite, od februara trenutne cijene su porasle za tri puta. Znači, mi imamo naftu koja je porasla s nekih 65 dolara od februara, evo sad je na nekih 108 dolara, ali ovdje je došlo do porasta tri puta.
Tako da jednostavno i taj segment će sigurno uticati na cijene krajnjih proizvoda, onih koje mi nabavljamo iz zapadne Evrope ili bilo odakle, jer jednostavno i prirodni gas učestvuje u određenim proizvodima kao energent. Tako da u ovom trenutku, kada se sve ovo analizira, i plus onaj drugi segment koji direktno mi proizvodimo ovdje, a to je cijena peleta ili cijena prirodnog gasa, cijena peleta je već došla do nekih 850 KM, prirodni gas će imati svoj rast i u četvrtom kvartalu. Tako da jednostavno situacija nije nimalo dobra, s tendencijom na gore, a nadati se da će doći do smirivanja ovih ratnih sukoba pa da će opet ovi svi energenti imati svoj pad.
Cijena prirodnog gasa je sve veća, od jula za nekih 14 i više posto, pa u tom kontekstu, vi kažete, rasti će još?
Bečarević: Vidite, nije samo 14 posto, jer sad će uticati sva ona povećanja, prvi, drugi, treći kvartal, jer to je u zbiru negdje otprilike nekih 25 posto. Ono što gotovo sigurno će se desiti, a to je da će od prvog oktobra, znači od narednog kvartala, doći do novog rasta cijene prirodnog gasa zbog formule koja vrijedi i s ruskim Gazpromom.
Tako da puno veće će to povećanje biti od ovih sadašnjih 25 posto i ući ćemo u sezonu grijanja s dosta velikom, možda čak i u tom segmentu, historijskom cijenom prirodnog gasa. Nije nimalo dobra situacija kako sada stvari stoje.
Koliko je zapravo zabrinjavajuće kada vidimo da su skladišta u EU, u Evropi, oko 62 posto, kako su oni tako naveli?
Bečarević: To jeste zaista jedan problem koji, evo da kažem, više se tiče Zapadne Evrope, odnosno onoga što se može desiti u zimskom periodu. Jeste u određenoj mjeri zabrinjavajuća situacija sa zapunjenošću skladišta od 63 posto, ali prognoza vremena je još uvijek takva da će se skladišta još uvijek puniti, možda će oni doći negdje sa sezonom grijanja na nekih možda 70 do 80 posto.
I to je, hajmo da kažemo, jedna solidna zapunjenost, mada nije ona kako je trebalo da bude, a to je trebalo da bude preko 80, gotovo 90 posto, tako da se može desiti u slučaju ekstremne hladnoće i ovoga u zimskom periodu da se ta skladišta ubrzano prazne i onda svi oni koji, evo da kažem, nisu dovoljno zapunili svoja skladišta, bit će primorani da na tržištu nabavljaju prirodni gas. A sad kažem, sadašnja cijena u odnosu na februar, odnosno prošlu sezonu grijanja, cijena na tržištima ili referentnom tržištu Nizozemske, gdje se gleda najviše koja je to cijena, ona je poskupjela za tri puta, znači sa nekih 28 eura po MWh na 78, koliko je sada, tako da nije ni tu sjajna situacija, ali evo da kažem, možda se ona može malo popraviti što se tiče zapunjenosti zbog toplog vremena, ali neće biti u onom obimu kako je Evropska unija planirala.
Mi nemamo skladišta prirodnog gasa i ovisimo o ruskom pravcu. Šta je, međutim, s Južnom interkonekcijom, kako vi gledate na tu situaciju, zašto se i dalje ne potpisuje taj sporazum s američkim partnerima?
Bečarević: Pa vidite, ja sam skeptičan više da će Južna interkonekcija doživjeti i ugledati svjetlo dana, jer jednostavno, na ovaj način kako se sada realizuje i sve ovo što se trenutno dešava, bojim se i ako se krene u taj projekat, to je nemoguće da bude gotovo prije 2031. godine, tako da ne možemo očekivati nešto u bliskoj budućnosti i da to imamo što smo trebali da imamo, a to je diversifikacija izvora snabdijevanja.