ADVERTISEMENT

Istraživači sa Univerziteta u Getingenu (Njemačka) i Univerziteta u Edinburgu analizirali su podatke o proizvodnji hrane iz 186 zemalja. Rezultati su pokazali da je Gvajana jedina zemlja koja može biti potpuno samodostatna u svih sedam ključnih grupa namirnica na koje se studija fokusirala.

Kina i Vijetnam zauzimaju naredna mjesta jer proizvode dovoljno hrane za potrebe svog stanovništva u šest od sedam kategorija.

Samo jedna od sedam zemalja ispunjava kvotu u pet ili više grupa hrane, dok je više od trećine zemalja samodostatno u najviše dvije grupe. Šest zemalja – Avganistan, Ujedinjeni Arapski Emirati, Irak, Makao, Katar i Jemen – nisu uspjele da osiguraju samodovoljnost ni u jednoj kategoriji hrane.

Čak i kada se posmatraju šire cjeline, ekonomske unije koje uključuju više zemalja pokazuju slične obrasce.

Na primjer, Savet za saradnju zemalja Zaliva na Bliskom istoku samodostatan je samo u proizvodnji mesa, dok unije u zapadnoj Africi i na Karibima ispunjavaju kriterije za samo dvije grupe hrane. Nijedna ekonomska unija ne proizvodi dovoljno povrća da bi prehranila svoje stanovništvo.

Kako bi popunile praznine i zadovoljile prehrambene potrebe svojih građana, većina zemalja oslanja se na međunarodnu trgovinu. Ipak, mnoge i dalje zavise od jednog trgovinskog partnera za više od polovine svog uvoza, što ih čini posebno ranjivima na tržišne šokove.

Održavanje raznovrsnih trgovinskih mreža između zemalja i regija ključno je za buduće snabdijevanje hranom, navode istraživači. Carine i mjere odmazde poput politike "oko za oko" vjerovatno ne doprinose rješenju.

„Međunarodna trgovina hranom i saradnja su ključne za zdravu i održivu ishranu. Međutim, prevelikazavisnost od jedne zemlje kao uvoznog partnera može ostaviti naciju ranjivom“, rekao je Jonas Štel, razvojni ekonomista sa Univerziteta u Getingenu.

„Izgradnja otpornih lanaca snabdijevanja hranom je imperativ za osiguranje javnog zdravlja“, zaključuje se u naučnom radu.

Studija je objavljena u časopisu Nature Food.