ADVERTISEMENT

Olimpijske igre u Pekingu: Bronza za Srbiju

Rađen se na početku prisjetio 2008. godine i osvojene bronze, na Olimpijskim igrama u Pekingu.

Za njega je, kako kaže, to bila važna godina u karijeri. Kao mladi i perspektivni "delfini", tadašnja generacija vaterpolo reprezentacije Srbije, dokazala je da su godine samo broj, te da se do medalja može doći trudom, radom i upornošću.

"2008. je bila jako velika i bitna godina lično za mene, i moje tadašnje saigrače. Mi smo tada kao mladi i perspektivni igrači ušli u reprezentaciju i predstavljali smo Srbiju na Olimpijskim igrama u Pekingu, to je bila velika stvar za nas, veliko dešavanje. Mi smo još od 2006. godine bili priključivani u reprezentaciju i tu 2008. godinu smo jedva čekali, kao reprezentativci Srbije. Tada osvajamo bronzu na Olimpijadi. Ali, cijeli taj olimpijski turnir, bio je čudan. Cijeli taj turnir bio je čudan. Prvo smo pronalazili igru kroz grupnu, pa onda i kroz eliminacionu fazu. Neki nemili događaji su nas udaljili od tog zlata i finala, ali opet, bronzana medalja koja je osvojena, je jako veliku uspjeh za tadašnju reprezentaciju i vaterpolo. To je bila jedna lijepa uvertira za 2009. godinu", rekao je Rađen.

Nikola Rađen, Olimpijske igre u Pekingu (Izvor: AP Photo/Mark Humphrey)

Svjetsko prvenstvo u Rimu: Zlato

Peking je bio odskočna daska, nakon čega je uslijedio Rim i Svjetsko prvenstvo.

Napravljen je tada veliki rez u srpskom nacionalnom timu, takozvana smjena generacija i od mladih i tada za mnoge nepoznatih igrača nije se Bog zna šta očekivalo.

Oprostili su se od nacionalnog tima velika imena srpskog i svjetskog vaterpola poput Savića, Vujasinovića, Šapića, Ćirića, Šefika, nešto ranije i Ikodinovića, pa je Mundijal dočekan kao prilika za uigravanje tima za budućnost.

A ispostavilo se da je tada napravljena najbolja smjena generacija u istoriji. Put Rima su krenuli Slobodan Soro, Marko Avramović, Živko Gocić, Vanja Udovičić, Slavko Gak, Duško Pijetlović, Slobodan Nikić, Milan Aleksić, Nikola Rađen, Filip Filipović, Andrija Prlainović, Stefan Mitrović, Gojko Pijetlović, Petar Filipović i Branislav Mitrović.

Turnir u Rimu bio je više nego turbulentan za "otpisanu" Srbiju. U prvom kolu izgubili su od Španije sa 10:9, u drugom rutinski savladali Kazahstan sa 20:3, a onda poslije velike brobe odigrali 8:8 sa Australijom.

To je značilo da će u baraž za četvrtfinale sa druge pozicije i da će im rival biti domaćin Italija. Najveći dio onih koji ih do tog trenutka nisu otpisali, sada je "znao" da je kraj. Em domaćin, em Italijani.

Savladana je Italija. Bilo je 7:5 pred oko 5.000 domaćih navijača. Ni oni, pa ni čudan sudijski kriterijum (Srbija 12 isključenja, Italija 6) nisu zaustavili izabranike Dejana Udovičića. Delfini su prošli u četvrtfinale, a tamo ih je čekala Mađarska.

Delfini su savladali i Mađarsku rezultatom 10:6, a zatim ih je u polufinalu čekala Hrvatska, koja je tada, bila aktuelni prvak svijeta.

Srbija je u vječnom klasiku slavila sa 12:11, a u finalu ih je čekala Španija.

"2009. godine dolazi do smjene generacija. Niko od nas nije očekivao da možemo ponoviti uspjehe, koje su postigli naši prethodnici. Svi su mislili da će ponovo trebati vremena da srpski vaterpolo niže uspjehe koje je nizao, ali, mi smo dokazali suprotno. Na Svjetskom prvenstvu u Rimu, uzeli smo zlatnu medalju. To je bila jedna jako lijepa uvertira za narednu generaciju koja je, ispostaviće se, najtrofejnija u istoriji srpskog vaterpola i generalno sporta. Tada smo bili nas devetorica, koji smo igrali zajedno u klubu, koji smo sazrijevali, gdje smo kroz juniorske, išli do seniorske selekcije što je jako bilo bitno. Nakon toga, Srbija je osvojila tri olimpijska zlata, mnoštvo medalja, tako da, može se reći da je sve počelo 2009. godine", kaže Rađen.

Osvajanje Lige šampiona sa Zvezdom ima posebnu težinu

Vaterpolo klub Crvena zvezda, 2013. godine osvojio je Ligu šampiona. Nakon savladane Barselonete u polufinalu, u finalu najelitnijeg klupskog takmičenja, "pao" je Jug.

U dosta teškoj i izazovnoj godini za klub, igrači su bili ti koji su se izdigli iz svih problema te stigli do najsjajnijeg odličja.

"Ta cijela godina je bila nestvarna. Neponovljiva. Zvezda je te godine osvojila sve što se može osvojiti u klupskom vaterpolu što nije mala stvar. Liga šampiona Superkup Evrope, dupla kruna. To je bila sezona 2012/2013 gdje je Dejan Savić bio trener Crvene zvezde, a Prlainović, Pijetlović, Šefik, Lepenski, ja, braća Rašović, Ranđelović i mnogi drugi, smo bili dio kluba i velikog uspjeha. Meni lično, najmiliji trofej, i jedan od upečatljivijih trenutaka karijere. Taj nemili događaj, gdje nije bilo plate, je druga priča. To nije nimalo bilo prijatno raditi u takvom okruženju. Ali, mi kao ekipa smo sjeli i dogovorili se da ćemo nastaviti dalje. Pogledali smo se u oči, dogovorili se, rekli Dejanu tada da nastavljamo dalje, on je rekao nema problema, nastavljamo. Snašli smo snage da se ujedinimo i da nastavimo sezonu. To je jedan šampionski mentalitet", istakao je Rađen.

Znanje stečeno tokom karijere, prenosi na mlađe naraštaje

"Bio bih licemjeran, kada bih rekao da imam za čime da žalim. Hvala dragom Bogu što sam dobio priliku da nakon karijere ostanem blizu sporta i da svo znanje koje mi je vaterpolo dao, imam priliku da prenesem mlađim naraštajima", zaključio je Rađen.

Karijera

Klupska karijera

Rađen je svoju karijeru započeo kao član VK Vojvodina. Nakon dvije uspješne sezone u prvom timu, 2000. godine prelazi u VK Partizan, gdje će provesti narednih devet godina. U tom periodu, Rađen je bio ključni igrač u osvajanju pet državnih prvenstava i pet kupova Srbije. Takođe, bio je dio tima koji je osvojio dva trofeja u Eurointer ligi i jedan u Evroligi, što ga je svrstalo među zvijezde evropskog vaterpola.

Godine nakon Partizana, Rađen je kratko igrao u Grčkoj, za klub NC Chios, prije nego što se vratio u Srbiju i pridružio VK Crvena zvezda. Pod trenerskim vođstvom Dejana Savića, Rađen je sa Crvenom zvezdom dva puta osvojio i prvenstvo i kup Srbije. Na evropskoj sceni, dodao je još dva značajna trofeja—zlato u Evroligi i u Superkupu Evrope.

Nikola Rađen (Izvor: Instagram/Nikola Rađen)

Njegova karijera doživjela je preokret kada je, tokom angažmana u Olimpijakosu, suspendovan na dvije godine. Nakon izdržane suspenzije, vratio se sportu, nastupajući za Oradeu. Nakon toga, pridružio se VK Dinamo iz Moskve, sa kojim je osvojio kako prvenstvo tako i kup Rusije. U sezoni 2019/2020. Rađen se ponovo našao u dresu Crvene zvezde, gdje je nastavio sa svojim sportskim uspjesima.

Reprezentacija

Nikola Rađen, istaknuti srpski vaterpolista, svoj prvi značajni reprezentativni trofej osvojio je na Mediteranskim igrama 2005. godine. Njegova uloga u nacionalnom timu postala je ključna od 2008, kada su tim predvodili Dejan Udovičić, a kasnije i Dejan Savić. Rađen je igrao kao bek, gdje je bio poznat po svojoj snazi i sposobnosti kako u odbrani, tako i u napadu.

Njegovo prvo veliko Evropsko prvenstvo bilo je 2008. u Malagi, gdje je Srbija osvojila srebrnu medalju. U Zagrebu 2010, Rađen je pomogao svom timu da osvoji bronzu, a istakao se i na prvenstvima u Ajndhovenu 2012. i Budimpešti 2014. Nakon suspenzije, nije više bio dio nacionalnog tima.

Na svjetskom nivou, Rađen je učestvovao na tri Svjetska prvenstva. Bio je dio tima koji je osvojio prvu svjetsku titulu za Srbiju u Rimu 2009. U finalu 2011. u Šangaju, Srbija je poražena od Italije. Na prvenstvu u Barseloni 2013, Srbija je zauzela sedmo mjesto.

Nikola Rađen, Olimpijske igre u Pekingu (Izvor: AP Photo/Mark Humphrey)

Na Olimpijskim igrama, Rađen je dva puta osvojio bronzu, u Pekingu 2008. i Londonu 2012. Takođe je bio šampion Svjetske lige šest puta između 2008. i 2014. godine, a osvojio je zlato na Svjetskom kupu 2010. godine. Sa juniorskom reprezentacijom Srbije i Crne Gore, osvojio je Evropsko prvenstvo 2004. na Malti, a takođe i zlato na Mediteranskim igrama i Univerzijadi u Almeriji i Izmiru. Rađen je bio šampion Mediteranskih igara i 2009. godine sa timom Srbije.